Društvo
Zagađivanje rijeka može koštati milione: Šta zakon predviđa za one koji ugrožavaju životnu sredinu?
Kazne do 40 miliona eura, obaveza sanacije štete, oduzimanje dozvola i isključenje iz javnog finansiranja – pravila odgovornosti za zagađivanje životne sredine, prateći evropske standarde.
Zagađivanje rijeka ne predstavlja samo ekološki problem, već i ozbiljno kršenje zakonskih obaveza koje može imati značajne finansijske i pravne posljedice za odgovorne. Nezakonito ispuštanje otpadnih voda, odlaganje otpada, uništavanje prirodnih staništa i nepreduzimanje mjera radi sprečavanja ili otklanjanja štete mogu dovesti do novčanih kazni, krivične odgovornosti, oduzimanja dozvola, ali i obaveze da zagađivač finansira sanaciju posljedica svog djelovanja.
Ova pitanja posebno dobijaju na značaju u kontekstu zaštite rijeke Zete, koja je proglašena parkom prirode i čije su prirodne vrijednosti značajne i za buduću evropsku mrežu zaštićenih područja Natura 2000.
Crna Gora je tokom 2026. godine usvojila izmjene propisa kojima se dodatno jača odgovornost pravnih lica za krivična djela, kao i odgovornost za štetu u životnoj sredini. Riječ je o dijelu usklađivanja domaćeg zakonodavstva sa pravnom tekovinom Evropske unije, naročito u okviru Poglavlja 27 – Životna sredina i klimatske promjene.
Kazne za kompanije mogu dostići 40 miliona eura
Jedna od značajnih novina odnosi se na izmjene Zakona o odgovornosti pravnih lica za krivična djela, objavljene u „Službenom listu Crne Gore“ u septembru 2026. godine.
Prema novim odredbama, novčane kazne za pravna lica mogu iznositi od 4.000 do 40 miliona eura, u zavisnosti od težine krivičnog djela. U zakonom određenim kategorijama kazna se utvrđuje i u odnosu na učinjenu štetu ili protivpravnu imovinsku korist.
Za najteže kategorije krivičnih djela predviđeni su posebno visoki maksimalni nivoi kazni:
- do 3 odsto ukupnog godišnjeg prometa pravnog lica, odnosno do 24 miliona eura;
- do 5 odsto ukupnog godišnjeg prometa, odnosno do 40 miliona eura.
Ovi iznosi odnose se na najteže zakonom određene kategorije krivičnih djela i ne predstavljaju automatske kazne za svaki slučaj zagađenja. Za njihovu primjenu potrebno je utvrditi konkretno krivično djelo.
Posebno je važno naglasiti da se odgovornost ne završava na kompaniji. U zavisnosti od okolnosti, krivično mogu odgovarati i odgovorna lica koja su učestvovala u izvršenju djela ili čijim je propustima omogućeno njegovo izvršenje.
Nije dovoljno platiti kaznu – zagađivač mora da otkloni štetu
Važan princip evropskog i domaćeg zakonodavstva jeste „zagađivač plaća“. Njegova suština je da troškove sprečavanja i otklanjanja štete ne snose građani, lokalna zajednica ili država, već subjekt odgovoran za nastalu štetu, kada su ispunjeni zakonski uslovi.
Izmjenama Zakona o odgovornosti za štetu u životnoj sredini, koje su objavljene u avgustu 2026. godine i stupile na snagu 11. avgusta, dodatno je unaprijeđen pravni okvir za primjenu ovog principa.
U praksi, odgovornost može podrazumijevati:
- preduzimanje hitnih mjera radi zaustavljanja daljeg zagađenja;
- sanaciju zagađenog zemljišta i voda;
- obnovu oštećenih prirodnih resursa i staništa, kada je to moguće;
- finansiranje mjera za otklanjanje posljedica;
- praćenje stanja životne sredine nakon sanacije.
Dakle, novčana kazna ne znači da je kompanija time ispunila sve svoje obaveze. Ako šteta i dalje traje, potrebno je preduzeti mjere da se njen izvor ukloni i posljedice otklone.
Moguće i oduzimanje dozvola i zabrana pristupa javnim sredstvima
Pored novčanih kazni, evropska pravila predviđaju i druge sankcije za pravna lica. One mogu uključivati isključenje iz pristupa javnom finansiranju, uključujući javne nabavke, grantove i subvencije, oduzimanje dozvola i odobrenja, kao i druge mjere koje su predviđene nacionalnim zakonodavstvom.
To znači da kompanija koja počini ozbiljno krivično djelo protiv životne sredine može, osim finansijske kazne, imati i dugoročne posljedice po svoje poslovanje.
Posebno je značajno što evropski standardi predviđaju odgovornost i u slučajevima kada je nedostatak nadzora ili kontrole u kompaniji omogućio izvršenje krivičnog djela u njenu korist.
Šta se smatra najtežim oblicima ekološkog kriminala?
Direktiva Evropske unije 2024/1203 o zaštiti životne sredine putem krivičnog prava posebno prepoznaje nezakonita postupanja koja izazivaju ozbiljnu štetu prirodi.
Među njima su nezakonito ispuštanje materija u vodu, zemljište ili vazduh koje izaziva ili može izazvati značajnu štetu, kao i uništavanje ili ozbiljno oštećenje ekosistema velike ekološke vrijednosti i staništa unutar zaštićenih područja.
Posebno teškim smatraju se slučajevi u kojima nezakonito postupanje izazove uništenje ili široko rasprostranjenu i značajnu štetu koja je nepovratna ili dugotrajna:
- ekosistemu velike veličine ili ekološke vrijednosti;
- staništu unutar zaštićenog područja;
- kvalitetu vode, zemljišta ili vazduha.
Direktiva predviđa i krivičnu odgovornost za određene radnje izvršene sa najmanje grubom nepažnjom, uz uslove propisane njenim odredbama.
To je posebno važno za rijeke i zaštićena područja, jer se posljedice zagađenja ne mjere samo trenutnim stanjem vode, već i dugoročnim uticajem na biljni i životinjski svijet, staništa i funkcionisanje čitavog ekosistema.
Natura 2000: zaštita prirode postaje obaveza i za privredne subjekte
Uspostavljanje mreže Natura 2000 predstavlja jedan od važnih zadataka Crne Gore na evropskom putu. Riječ je o mreži zaštićenih područja Evropske unije čiji je cilj očuvanje ugroženih vrsta i prirodnih staništa.
Status Natura 2000 ne znači automatsku zabranu privrednih aktivnosti. Međutim, planovi i projekti koji mogu imati značajan uticaj na zaštićeno područje moraju proći odgovarajuću procjenu uticaja na njegove ciljeve očuvanja.
Prema članu 6 Direktive o staništima, nadležni organi ne mogu odobriti projekat koji bi narušio integritet Natura 2000 područja, osim u izuzetnim slučajevima, kada su ispunjeni strogi zakonski uslovi, ne postoje alternativna rješenja i obezbijeđene su odgovarajuće kompenzacione mjere.
Ova pravila mogu biti važna i za privredne subjekte čiji se objekti ne nalaze neposredno unutar zaštićenog područja, ali svojim djelovanjem mogu uticati na njegove prirodne vrijednosti.
Evropska praksa: zagađivanje rijeka već je koštalo kompanije milione
Da ove sankcije nijesu samo teorija, pokazuju primjeri iz evropske prakse.
U Francuskoj je 2023. godine jedna velika farma svinja kažnjena sa 200.000 eura nakon izlivanja velike količine životinjskog otpada u rijeku. Polovina kazne bila je uslovna, a kompaniji je izrečena i jednogodišnja zabrana korišćenja javnih subvencija.
U drugom francuskom slučaju, kompanija koja je upravljala postrojenjem za prečišćavanje otpadnih voda kažnjena je sa 90.000 eura zbog zagađenja potoka, pri čemu je zabilježeno uginuće ribe. Pored kazne, dosuđena je i naknada štete ekološkoj organizaciji i ribolovnom udruženju.
U Ujedinjenom Kraljevstvu, kompanija Severn Trent Water kažnjena je sa više od dva miliona funti zbog ispuštanja sirove kanalizacije u rijeku Trent. Ovaj slučaj pokazuje da se ozbiljne sankcije mogu izreći i velikim javnim komunalnim sistemima, a ne samo privatnim industrijskim subjektima.
Ko je odgovoran za zaštitu rijeke Zete?
Zaštita rijeke Zete ne može se svesti samo na kontrolu privrednih subjekata. Ona podrazumijeva i odgovornost državnih institucija, lokalne samouprave i svih subjekata koji upravljaju sistemima za odvođenje i prečišćavanje otpadnih voda.
Institucije su dužne da sprovode nadzor, kontrolišu poštovanje dozvola, reaguju na prijave i obezbijede da se utvrđene nepravilnosti otklone. Lokalna samouprava ima značajnu ulogu u planiranju komunalne infrastrukture, upravljanju zaštićenim područjem i sprovođenju svojih zakonskih obaveza.
Ukoliko se utvrdi da je šteta nastala djelovanjem ili propustom javnog preduzeća ili drugog odgovornog subjekta, ni javni status sam po sebi ne predstavlja oslobađanje od odgovornosti.
Na nivou države, neispunjavanje obaveza iz evropskog zakonodavstva nakon članstva u EU može dovesti i do postupaka zbog povrede prava Evropske unije, a u krajnjem slučaju i do finansijskih sankcija za državu.




