Miris slatkog od dunja, pekmez, nizovi sušenih smokava, opadanje lišća – samo su neke od stvari koje nas ovih dana podsjećaju na to da je jesen uveliko stigla. Zima pokazuje kakav je čovjek domaćin, a jesen kakva će mu i koliko laka zima biti. Da bi je sa lakoćom mogao dočekati i proživjeti, čovjek tokom godine mora marljivo raditi.

Ovih dana, stanovnici danilovgradskih sela mjere kakva je i koliko uspješna bila ova godina. Računica nije jednostavna, jer se teba prisjetiti “lanjskog i preklanjskog roda” i uporediti ga sa ovogodišnjim.

Miodrag Radonjić, iz Frutka, kazao nam je da je on lično zadovoljan prinosima ove godine.

“Kada se sve sabere, u nekim stvarima su moja očekivanja nadmašena. Rekao bih da je ova godina malo bolja od prethodne. S tim, što moram naglasiti, da sam i prošlom bio zadovoljan. Ja sadim i radim samo za skromne porodične potrebe, tako da, s obzirom na to da ne ulažem puno, koliko god da me zemlja nagradi, za ‘uvar’ mi je”, ispričao nam je Radonjić.

Manojle Krsmanović

Prema mišljenju Manojla Krsmanovića iz Martinića, prinosi su mogli biti bolji.

Izostalo je padavina ove godine. Nešto ih je bilo početkom sadne sezone, kasnije slabo. Takođe, nije bilo ni velikih vrućina, pa se navodnjavanjem mogao donekle nadoknaditi nedostatak vode”, objasnio je Krsmanović.

On dodaje da pamti siromašnije, ali i bogatije godine, što se tiče rađanja. Ipak, kada sabere sve – zadovoljan je. Zbog aktuelne epidemiološke situacije svi u njegovoj porodici su bili u mogućnosti da se posvete poljoprivrednim radovima, jer su imali dosta slobodnog vremena. Zahvaljujući tome, ove godine su imali dvije bašte.

Pečenje rakije tradicionalno je obilježje jeseni. Na prostoru Bjelopavlića i Pipera poprimilo je sve odlike obreda, koji stvara prijateljstva, učvršćujući bratstveničke, plemenske, rođačke i kumovske veze. Zato, ko god ovih dana bude prolazio kroz Frutak, pored kuće Radonjića, umjesto dobar dan, prije će čuti “aj na po jednu”, jer je jabuka ove godine izuzetno rodila. Kako nam je Miodrag rekao, rod je dobar, a ne manjka ni kvalitet. On za svojih 29 godina, koliko ima, ne pamti da su na Frutku bile bolje.

U domu Krsmanovića možda neće biti rakije, ali “pune izbe” povrća sigurno hoće.<

“Najbolje su, kao i obično, rodile tikvice, krompir, krastavci i paradajz. Takođe, iako je već početak oktobra, mi upravo ovih dana beremo lubenice iz našeg vrta. Dakle, već smo ušli u jesen, a lubenica ima. Čak mislim da se sada teško mogu naći i po marketima. Malo smo nezadovoljni time kako su rodile paprike ove sezone. Mada, mislim da je to više zbog rasada, ili mjesta na kojem smo ih sadili, nego zbog vremena“, kazao je.

Naši sagovornici slažu se da je epidemija COVID-19 pokazala da je jedan od izlaza iz predstojeće ekonomske krize – povratak mladih selu i poljoprivredi. Čovjek sa sela, koji proizvodi hranu, nije morao da trči po marketima, pravi dodatne zalihe i bude u strahu da će ostati gladan.

“Mladi, nažalost, perspektivu vide jedino u tome da rade kod privatnika, po 8 ili 12 sati za 300 do 400 evra. Još ako plaćaju stan i komunalije, od zarade im ne ostaje ništa”, saglasni su naši sagovornici.

“Domaći proizvođači imaju problem sa plasmanom robe. Zato, pored toga što subvencioniše poljoprivrednike, država mora pronaći rješenje za otkup robe i to po cijeni koja bi zadovoljila sve“, pojašnjava Krsmanović. On smatra da Crna Gora nepotrebno primat stavlja na uvoz, umjesto na proizvodnju hrane.

“Uvozimo proizvode koje prosječno selo u Bjelopavlićima može da obezbijedi. Iz tog razloga, budući donosioci odluka moraju pomoći mladima da se vrate selu i pomognu kako sebi, tako i državi, jer bi taj novac tada ostajao ovdje”, zaključio je on.