Kolektivna (ne)svijest

Krenuo decembar. Hladan, kišan. Ulicom ni kera da zalaje, tek poneki takt priučenog pjevača već hiljaditi put opjevanog, „kafanskog“ hita. Da oće bar kiše da napadaju pa da se čudimo kako je Zeta „porasla“  i, zaboga, poplavila Bajov drugi sprat. Spuž spava. Kao da se nikad nije ni budio. Tek se po malo trgne ljeti, mada i toga više nema, zbog ugašenog „Spuškog ljeta“. Ali, koga i briga?

Bitnije su nama zastave. Kako smo ponosni kad izbori dodju, kako volimo povod da uperimo prstom na gubitnike, mi,“pobjednici“. A nijedni nam dobro donijeli nisu. A to što su nam kladionice glavna zabava, tračevi i pivo, ostavimo sebično u amanet i onima koji ce doći posle nas.

Kakvo „Spuško ljeto“, razvoj Eko-turizma i zaštita onoga što je naše, decenijama? Sama prića o tome targetira, kao, „Viđi ga ovaj!“, „Čiji je?“, „Je li Naš?“ Kao sad korona, nama vlada Kolektivna (ne)svijest. I to ne par godina. Već par decenija.

I eto. Ipak nas ima koji žele drugačiji i bolji Spuž. Pa makar i ovako, pišući, do prve prilike za akcijom.

Spužani, budimo se!