Svi pravoslavni vjernici danas proslavljaju veliki praznik Cvijeti, koji se uvijek slavi dan poslije Lazareve subote – Vrbice. Današnji dan simbolizuje carski i svečani ulazak Isusa Hrista u Sveti grad Jerusalim.

Ustanovljen je u Jerusalimu krajem IV vijeka, za uspomenu na posljednji, carski i svečani ulazak Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim.

Isus je u grad ušao jašući na magarcu, a narod ga je dočekao je dočekao kao cara, prostirući ispred njega svoje haljine i grančice drveća i noseći u rukama palmove grančice. Ovim praznikom obilježava se posljednja nedjelja pred početak Isusovog stradanja, smrti i vaskrsenja.

Praznik Cvijeti ustanovljen je još od prvih hrišćanskih vremena, a svečano se proslavlja od trećeg vijeka nove ere.

Cvijeti se obilježavaju u svim hrišćanskim zemljama, a jevanđelisti bilježe da je Isus na kapijama grada dočekan sa cvijećem i listovima palme, koje su mu ljudi bacali pred noge, a sada se u crkvu nose šimšir, tisa, te grančice vrbe ili masline.

Cvijeti su pokretni hrišćanski praznik, s obzirom na to da se slavi nedjelju dana prije Uskrsa koji takođe nema ustaljen datum u kalendaru.

Uoči Cvijeti djevojke i djeca odlaze u polja i beru cvjeće. Najčešće se bere ovo cvjeće:

Margarete – da budete lijepi i krupni

Drijen – da budete jaki i zdravi

Ljubičice – da budete mirišljavi i privlačni

Vrbove grančice – da svi budu napredni i uspješni

Ruža – da budete rumeni i svježi

Postoji narodno vjerovanje da onaj ko prvi stigne i ubere cvijet dobija pravo na jednu želju koja će mu se sigurno ispuniti.

Sjutra se praznuje Lazareva subota, praznik u narodu poznat i kao Vrbica.

Smatra se da je tog dana Isus Hrist vaskrsao Lazara iz groba, koji je već četiri dana bio mrtav. Na ovaj dan, običaj je da se oko struka nose grančice vrbe, a djeca nose i zvončiće oko vrata, što simbolično predstavlja pozdrav Hristu, koji je ulazio u Jerusalim.

Subota uoči praznika Cvijeti (koji uvijek padaju u šestu nedelju Časnog posta) posvećena je uspomeni na vaskrsenje četvorodnevnog Lazara, i na ulazak Hristov u Jerusalim, gdje su ga djeca svečano dočekala i pozdravila. Tada se u našim hramovima u popodnevnim časovima služi večernje bogosluženje, i u crkvu se unose mladi vrbovi lastari, tek olistali.

Ovaj praznik je isključivo praznik djece.

Narodni običaji i vjerovanja

Na Vrbicu se uvijek držala litija izvan hrama, tj. u Subotu Lazarevu posle podne. Svjedočanstava o Vrbici imamo već krajem IV vijeka, od Silvije Akvitanke, koja je opisala bogosluženje Jerusalimske crkve toga vremena. U litiji su učestvovali, kao i danas, odrasli i djeca noseći u rukama grančice maslina i palmi. U krajevima gdje nema maslina i palmi nose se graničice vrbe. Zato se ova litija i naziva Vrbicom.