By Na jednoj strani, simbol vladavine i fortificijsko remek djelo Venecijanske kulture koja je oblikovala današnji izgled Kotora i Kotorskih bedema. Na drugoj, nekada Grad Spuž, simbol vladavine Otomanskog carstva i Spuška tvrđava sa svojim velelepnim zidinama.
Uz pripremu i istraživanje o temi ovog teksta, shvatio sam da, iako istorijski različiti, ova dva monumentalna zdanja imaju itekako sličnosti. Na prvi pogled to je i jasno. Izgled. Iako, za razliku od Spuških, Kotorski bedemi odišu, koliko toliko, novim sjajem usled angažovanja lokalne samouprave. I na jednim, i na drugim, puškarnice, serpentine i prelijepi vidici. Jedni na more i Boku, drugi na Zetsko-Bjelopavlićku ravnicu, Skadarsko jezero, Pipere i ,u daljini obrise Lovćena.
A za mene, kao autora, Spuška Glavica je bliže srcu iako sam nebrojeno puta bio na vrhu San Giovanni, studirajući u Kotoru koji mi je bio izvrstan domaćin.
Često sam se divio pogledu u noći na osvijetljene zidine i pitao sam se zašto i „ono moje dvorište Spuško ne sija“. Već tada, vidjevši da nema pomaka ka tom cilju od lokalne vlasti, kontaktirao sam ambasadu jedne strane države, nadajući se potajno da će bar oni imati sluha. Ne očekivavši mnogo, gle čuda, dobijam poziv na razgovor sa ambasadorom koji je želio više čuti o samom projektu restauracije Spuških zidina. Na zvaničnom sastanku, pomalo iznenađen, shavatio sam da su vrlo zainteresovani za projekat, da žele finansijski podržati komplet obnovu sa šetalištem i rasvjetom. Moja mislija je sada postala: Spojiti kontakt Ambasade sa Opštinom Danilovgrad. Uz razgovor sa jednim od članova porodice tadašnjeg gradonačelnika, predajem mu kontakte, komplet mejl prepisku i poželim sreću, tada sam mislio, uspješnom projektu i nedosanjanom snu.
Prošlo je mjesec, dva dana. S mišlju da je „nešto već pokrenuto“, zvoni mi telefon. Ambasador na vezi. Kaže, još niko iz Opštine im se nije javio. Pokušavajući da saznam od mog kontakta, shvatam da nema volje, želje a ni interesa da Spuž „napreduje“. Ne postoji na mapi. I tako projekat ode u zaborav dok sam ja ostao u kontaktu sa ambasadom čekajući bolje vrijeme.
E tu je najveća razlika, između Kotora i Danilovgrada, Spuške Glavice i San Giovannia – jedni iz Opštinske kase odvajaju za svoj „Landmark“ dok drugi neće da urade ništa iako je komplet donacija a kamoli da sufinansiraju. Jer, niste politički podobni, rivali „u maloj bari“ prostora, „je li naš“ i sl.
Moja zastava je moje malo mjesto na rijeci Zeti.
Posjetite Spuž sada i biće Vam jasno. Usnulost. Te zidine bi razbile monotoniju i društva i lokacije kad bi sijale „Kotorskim“ sjajem. A ista nam je Zima, kiše i Sunce. Ali, nit smo mi UNESCO, nit je Danilovgrad Kotor.
Ko zna…
Zapratite Stronghold of Spuž na Instagramu klikom ovdje
Comments