Starinci, Dukađinci i noviji doseljenici
0

Narodno predanje seže u vrlo daleku prošlost, te su se na osnovu njega i nešto istorijskih podataka mogle pratiti sve znatnije etničke promjene. Kako navodi u svom pisanju Petar Šobajić na prostoru današnjih Bjelopavlića do sada su živjele tri etnički različite grupe: Španji koji su bili najstariji narod, za njima su bili Lužani pa su njih skoro potpuno zamijenili današnji Bjelopavlići.

Sastav i porijeklo Bjelopavlića

Šobajić je u svojoj knjizi Bjelopavlići i Pješivci ispitujući porijeklo svakog bratstva u plemenu došao do saznanja da u sastav plemena Bjelopavlića ulaze po porijeklu i vremenu naseljavanja tri različite grupe: starinci, Dukađinci i noviji doseljenici.

Starincima Šobajić naziva Lužane, ostatak starog srpskog stanovništva Gornje Zete. Navodi se da je najviše Dukađinaca – ovako se nazivaju po mjestu odakle su starinom. Prema njima Lužani su starinci a ona bratstva u plemenu, koja vode porijeklo od pojedinih uskoka iz raznih strana, najviše iz okolnih plemena, a da su došli posle Dukađinaca.

Bijeli Pavle je imao dva sina i to Mitra i Bubu. Buba je iz Sretnje preselio u Martiniće a odatle jedan njegov sin u Vražegrmce. Potomci Bubini zovu se Bubići. Mitar je ostao u Sretnji. Od Mitrova dva sina namnožiše se Petrušinovići i Pavkovići čiji je ogranak veliko bratstvo Brajovići. Potomci od Mitra zauzimaju sredinu plemena i zovu se opštim imenom Mitrovići. Sva bratstva Mitrovića i Bubića slave Petkov Dan (Sveta Petka).

Starinci

U Vražegrmcima:

Raičevići 17k., Popovići 10k. i Stankovići 11k.

u selu Rošcima vode porijeklo od jednog pretka kneza Raiča, koji je živio u vrijeme vladike Vasilija u 17. vijeku. On je u Rošca prešao iz Bara Šumanovića, a svoje imanje poklonio crkvi Svete Petke u Barama. Kažu da se selo Rošca prozvalo po brdu Rožac.

Raič je u ovom selu zatekao Petričeviće, kojih i danas ima u selu – od njih se oženio i imao šest sinova.

Šobajić navodi da je knez Raič sa svojim sinovima živio u zavadi sa vladikom Vasilijem i da su mu oni činjeli mnogo smetnje.

„Priča se da su sinovi Raičevi bili otelali alat manastirski, pa ih je vladika zato prokleo. Prokleto se vele i ispunilo. Naišao bio sa družinom Bajo Pivljanin harambaša i svratio kod pobratima Ćura Backovića u Pješivcima. Odatle pošlje svoje hajduke iz dva puta knezu Raiču u Rošca da mu spremi po njima što za hranu. Oba puta oni ne odu do Raiča, a izveste Baja da Raič neda ništa. Onda Bajo udari s hajducima na kuću Raičevu i pobije mu svih šest sinova. Vladika Vasilije natera posle već starog kneza Raiča, te se po drugi put oženi. Od jednog sina mu je bio ostao unuk Radosav, od koga su Stankovići, a od druge žene njegove su bili Raičevići i Popovići. Raičevići se zovu i Lučići po Luki, unuku kneza Raiča. – Ne drže ova brastva da su od Lužana. Uvažena starina Mira Milov Popović me uveravao, da su sva tri njihova br od Bijelog Pavla. O njima i još nekim br u Vražegrmcima, koja drže kao i njih, da su starinci, ali da nisu od Lužana, biće objašnjenja docnije. – Ima iseljenih Popovića u selu Guševcu u Srbiji, Gornjem Polju kod Nikšića i u Danilovom Gradu.“

Petričevići

žive s pomenutim bratstvom u selu Rošcima, ima ih 7 kuća. Svi ih drže da su od Lužana, njih je kako prije rekosmo zatekao u selu knez Raič. Bilo je u ovom selu još lužanskih bratstava, koja će se kasnije pominjati. Slavili su do pre oko 60 godina Srđev-dan, pa su primili sv. Petku. U Ceklinu, u Riječkoj Nahiji, ima Petričevića, koji kazju da su ovi Petričevići od njih. Prebegao je iz Ceklina zbog krvi neki Dajo sa pet sinova u Zetu, pa su četvorica prešli u Liku, a jedan u Vražegmce, to je bilo pre oko 200g. (A Jovićević: Riječka Nahija…). Ja sam ih o tome raspitivao, ali oni ne znaju za drugo, nego da su od velike starine u Rošcima. – navodi Šobajić u knjizi Bjelopavlići i Pješivci

Mihailovići 7 kuća

u selu Miokusovićima su se ranije prezivali Rogačevići. SLave sv. Petku. Pored ostalih i ovo je bratstvo nastradalo „Velje vojne“ (1768g) u vreme ranijih bojeva pod Šćepanom Malim. Predanje kaže da su Turci odande odveli mnogo roblje u Bosnu, a zapis veli, da su roblje tada preveli u Nahiju Novopazarsku. Zatekla se posle pohare bila jedna njihova odiva sa muškim detetom van plemena, vratila se posle i od nje su ove kuće. Drže ih za starince, ali ne kažu da su od Lužana.

Vučići 2 kuće i Pejurići 3 kuće

u selu Šobajićima, kuće su im u mestu koje se zove Lazarevići. Petkov-dan. Oni su ostatak od nekada jakog br Lazarevića, koji su odande vrlo davno odselili u Grbalj. Nisu ni oni od Lužana.

Šumanovići 2 kuće

u Barama Šumanovića. Od pre četiri pasa nije ih bilo više. Slave Petkovdan, a svojataju se sa bratstvima od Kneza Raiča u Rošcima. Od njih je bio ban Mlatišuma. Bilo ih je bez sumnje nekada više, jer se donji veliki deo sela Šobajića zove po njima.

Grozdanići

žive u Podvraću, ima ih 10 kuća. Slave  Svetu Petku. Bili su nekada jači, pa su ih negde davno napali Bratonožići u katunu i sve one, koje su tu zatekli pobili.

U Pavkovićima:

Vuškovići

su jedini starinci u ovom dijelu plemena, živi njihovih 10 kuća u Gornjim Rsojevićima. Oni su ostatak nekad jakog bratstva Rsojevića, po kojima se i selo zove. Znaju i sada granice velikih imanja, koja su imali u Pavkovićima. Drže ih da su od Lužana.

Simonovići su od Lužana.

Stare su im kuće u Slatini u mestu koje po njima nosi ime Simonovići. Tu živi 12 kuća, a veći dio je od ranije i od skoro predigao iz Slatine pri polju i u polje; ima ih Pod Kulom Lakića i u Podkraju 20 kuća, u Kosovom Lugu 14, u Grliću 5 i kod Spuža 2 kuće.

Najranije su prešli u Grlić u Odžinu Mahalu, tu ih je pre oko 100 godina mnoge kuga pomorila. Slave Simon-dan, a prislužuju Tomin-dan. Prezivali su se do pre 40 godina Kusarovići, a još ranije su se zvali Radulovići. Za Lužane se priča da su se mnogi odselili u Dalmaciju i Srem, pa kažu da i njihovih tamo ima. Slabo znaju predanje, kao svi starinci. Ima ih vrlo davno odseljenih negde oko Prizrena, u nekom selu kod Bara i u požarevačkom okrugu.

Popovići

ublizo do Simonovića u selu Slatini, kraj se njihov zove Popovići. Među kućama je crkva sv. Simona, koju je skoro obnovio za pokoj duše svojih roditelja pop Srdan Popović. Slava im je od starine bila Simon-dan kao i Simonovićima, pa ih mnogi drže da su ostatak od Lužana. Oni pak pričaju da vode poreklo od đaka Sava, koji je pratio „svetu Kraljicu“ kad je prolazila kroz Bjelopavliće, pa onde ostao, a da je bio starinom od Dukađina. Bilo je u ovoj kući odavna sveštenika. U Slatini su im 8 kuća, odavde su preselili u Kopito Petrovića kraj Zete 12 kuća, u Danilov Grad 5, pod glavicu Maljat 2.

Na Donjoj Glavici kod Spuža žive 3 kuće Ajdarovića, oni su od jednog Popovića koji se bio poturčio. Iseljenih ima u Loznici 1, Toplici, Peći, Podgorici, u Baru 5 kuća i na Vranjskim Njivama u Piperima 5 kuća.

Babići

žive u Brajovićima, velikom brastvu pavkovićskom. I oni su od Lužana, slava im je Sveta Petka. Ima ih 24 kuće (u Gostilju 13, Laću 3, u Jelenku na Bjelovoj Glavici 6, u planini Vukotici 2). Svoje se sa Stojkovićima u Martinićima koji su isto od Lužana. Znaju i sada granice svojih nekada velikih imanja, koja su im Brajovići pritisli.

U Matrinićima:

Stojkovići

žive u mestu Jaži, ima ih 8 kuća. Samo je ovo bratstvo u Martinićima od Lužana, koji su onde nekada u masi stanovali. Prezivali su se ranije Đorojevići, slave Petkov-dan. Dok ih svi drže za Lužane, oni sami ne dadu, jer je ime Lužanin tamo prezreno, već pričaju da su od Bijelog Pavla i rođaci Bubićima, potomcima njegovim u Martinićima.

Svega dakle starinaca ima 13 bratstava sa 190 kuća, od celog stanovništva plemena oni čine 6%.

Ima nekoliko bratstava, koja ćemo dalje navesti, koja jedni smatraju da su starinci, ali zato što ih većina ne drži tako i nismo ih uvrstili ovde u starince. Starince u Bjelopavlićima zovu, sa malo izuzetaka, Lužanima.

I ako predanje kaže da su se oni vrlo davno među sobom isklali, tako da je malo ko ostao, ostalo je kako se vidi i do danas nešto od njih, a za mnoga još brastva lužanska predanje zna, mesto gde su živela, za neka kad su išličilela ili iselila i zbog čega. Ne može se za Lužane reći, da su imali zajedničku slavu, jer Simonovići slave Simon-dan, Petričevići Srđevd-dan, a osatali su primili za slavu Petkov-dan.

Nastaviće se…

Redakcija

Počelo zimsko računanje vremena

Previous article

Produžen konkurs za nagradu “Iskra”

Next article

Comments

Leave a reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

You may also like