U ovom izdanju rubrike “Upoznaj odbornike,” razgovaramo sa Aleksandrom Pavićevićem, odbornikom Demokratske partije socijalista. Sa bogatim političkim iskustvom i dubokom vezom sa svojom zajednicom, Pavićević dijeli svoja razmišljanja o razvoju Danilovgrada, izazovima s kojima se suočava opština, te njegovim ličnim doprinosima u unapređenju kvaliteta života svojih sugrađana.

Rođen i odrastao u Bjelopavlićima, Pavićević je stekao obrazovanje koje obuhvata ekonomske i turističke studije, a svoju profesionalnu karijeru je gradio kroz niz važnih funkcija unutar Demokratske partije socijalista, lokalne samouprave kao potpredsjednik Opštine ali i u okviru državnih institucija kao generalni direktor  Ministarstva kulture i u okviru Direkcije za razvoj malih i srednjih preduzeća.

Kroz ovaj intervju, Pavićević će nam pružiti uvid u svoj politički put, viziju za budućnost Danilovgrada, kao i konkretne planove za unapređenje infrastrukture, kulture, sporta i obrazovanja u ovoj opštini.

U nastavku saznajte više o njegovim pogledima na trenutne izazove i mogućnosti koje stoje pred Danilovgradom, kao i o njegovim ličnim iskustvima i planovima koji imaju za cilj stvaranje bolje budućnosti za sve stanovnike ovog grada.

Možete li nam ukratko predstaviti svoju biografiju, gdje živite, čime se bavite privatno i kako ste se odlučili da se aktivno uključite u politiku Danilovgrada?

Svakako kao dijete Bjelopavlića svoje osnovno i srednje obrazovanje se vezuje za Danilovgrad nakon čega kao ponosni gimnazijalac nastavljam školovanje u Titogradu na Ekonomskom fakultetu na osnovnim studijama, zatim specijaliziram turizam na državnom fakltetu u Kotoru da bih magistrirao takodje ekonomiju i menadzment u Beogradu. Svakako kao veliki lokal patriota ni za zeru nijesam razmišljao da svoj život organizujem na bilo kojoj drugoj lokaciji osim Bjelopavlića tako da na pragu svojih dvadesetih, a sada već skoro pa dvadesetak godina unazad odlučujem da živim u svom gradu bezrezervno i to u trenutku kada sam imao sijaset mogućnosti da ovo mjesto boravka zamijenim bilo kojim na kugli zemaljskoj.

Znam i siguran sam da od srca Bjelopavlića i srca Crne Gore ne postoji ljepši komad zemlje ukoliko mrče i sviće.

Politikom počinjem da se bavim sa svojih 1sedamnaest godina vrlo aktivno kroz Savjet Mladih lokalnog DPS-a nakon čega vrlo brzo postajem i jedan od najmladjih odbornika u lokalnom parlamentu i svakako nakon toga vrlo brzo trasiran put na nivo Savjeta Mladih DPS-a Crne Gore kada i obavljam funkciju predsjednika nakon čega počinje uska saradnja i uspostavljam ozbiljne političke temelje sa tadasnjim prvacima i osnivačima DPS-a Crne Gore sto predstavlja zaista jedno radno i životno iskustvo u mojoj karijeri koje se klesalo i sazrijevalo kroz predani rad i radna mjesta povjerena od Đukanovica koja sam obavljao i sada obavljam  tokom prijethodnih dvadesetak godina. Svakako saradnja sa plejadom svjetski najpriznatijih političara sa Balkana i državnicima iz Crne Gore  je za mene predstavljala privilegiju i ozbiljnu osnovu za poziv koji sam prihvatio kao primarni veoma rano.

Tada je sve to imalo smisla i svjedoci smo da je to bila ozbiljna politika koju su vodili izuzetni državnici za razliku od sadašnje koja je na nivou Crne Gore predmet ismijavanja kako domaće publike tako i svjetske javnosti  jer dana nema da ne stigne jedna protestna nota sa ozbiljnih evropskih adresa. No, tu smo dje smo, a kako smo krenuli ni za dje smo nijesmo.

Odluka da udjem na teren politike isključivo nastaje kao zelja za unaprjeđenjem razvoja lokalne zajednice i taj narativ i motiv me vodio svih ovih godina tokom rada i naravno i dan danas je ta želja prisutna i vodi me isključivo u tom pravcu kao sto i sada to čini i spreman sam i iz pozicije i opozicije sa obije ruke dići glas za sve što valja našem Danilovgradu i Crnoj Gori.

Kako biste opisali svoj dosadašnji doprinos razvoju Danilovgrada kao odbornik?

Ako bih krenuo da obrazlažem ovo pitanje široko trebalo bi nam više vremena i stranica teksta. Objasniću ovo sa dva aspekta. Prvi kao odbornik koji ima ozbiljan staž u lokalnom parlamentu i doskorašnji potpredsjednik svakako je dobro poznato gradjanima koji sam trud ulozio da kroz prijedloge u skupštinskim procedurama doprinesem transparentnosti rada lokalne samouprave kroz otvorenost i suočavanje sa realnim gradskim problemima nikad ne bjezeci od njih vec suočavajuci se sa njima pa nekada bili i bolni kao uredjivanje plana privremenih objekata i sl, jer najgore je u svom gradu donositi odluke koje su bolne a i one koje nijesu jer lokalno stanovništvo najmanje političkog senzibiliteta ima prema svojima, nekako smo sredina koja bolje prihvata uvozni kadar od domaćeg. Ali to vazi i za sve prostore Crne Gore, nedje je to nepisano pravilo svih sredina u Crnoj Gori i postalo je standard koji je uveliko usvojen i na sceni na svim poljima nevezano samo za politiku.

Takodje vjerujem da sam skupa sa svojim saradnicima kroz Strateški plan razvoja naše zajednice dao doprinos i za vrijeme kada sam aktivno bio uključen u proces dobijanja sertifikata  BFC za biznis ambijent i svakako najviše uradili za sport i FK Iskru kao i za kulturu našeg grada. Takodje napomenucu i vraticu se na 2015. godinu kada sam kao predsjednika FK Iskra uveo klub u prvu ligu na čemu sam neizmjerno zahvalan tadašnjem timu i saradnicima što sam imao privilegiju biti dio istorije naseg kluba.

Svakako sve ovo može odraditi samo ozbiljan tim okupljen oko tadašnje predsjedniče Zorice Bebe Kovačević koja je bezrezervno dala svoj doprinos za razvoj grada, a da ne pominjemo njenu humanu notu koju je svojim sugradjanima i te kako pokazala i dokazala.

Nakon toga sam svoj doprinos dao kroz državne funkcije koje sam obavljao uvijek odgovorno sa najvećim “grijehom”  sto je moj grad imao prioritet ukoliko se ukazala mogućnost da u skladu sa zakonom izadjem u susret Danilovgradu. Jednostavno cijenim da je to ispravno i uvijek cu se voditi time da maksimalno u skladu sa mogućnostima dam prioritet svom gradu i sugrađanima.

Ne bih više licitirao na ovu temu već eto ukratko samo neko podsjecanje onako na “prvu loptu” sjećanje za sve ove godine. Najbolje to znaju građani i pojedinci koji su imali priliku da sarađuju sa mnom i za koje sam bio servilan 24h bez obzira na političku pripadnost, vjeru , naciju i sl. Smatram to svojim najvećim doprinosom koji se gaji prvo u porodici a onda u partiji i drustvu. I naravno kao i svuda i u našoj zajednici postoje oni koji su vam disali za vratom danonoćno zarad ostvarenja sitnih ličnih benefita a koji su nakon gubitka vlasti brzinom svjetlosti se sa bocom pića obreli u nekom drugom “pobjedničkom” štabu. No ništa čudno za nas narod. Ako ništa drugo samo zbog toga je odlično što se desio gubitak vlasti kako na državnom nivou tako i na lokalnom kako bismo jednom za navijek znali da svi oni koje smo gajili vrlo marljivo zapravo samo tu egzistirali zarad lične potrebe dok smo se vrlo jasno kažem ogriješili o našim vjernim članovima i glasačima koji vole svoj grad i svoju drzavu i zasluženo se obreli u opoziciji. Tako da vjerujem da  smo savladali i tu demokratsku lekciju i da na bazi svega toga polako privodimo jedan ciklus reformi kraju koji će vrlo brzo biti zaokruzen Kongresom kada ćemo gradjanima predstaviti novi politički proizvod za političko tržište.

Koji su, po vašem mišljenju, trenutno najveći izazovi s kojima se suočava Danilovgrad, i kako biste ih adresirali ili riješili?

Svakako vidim više izazova. Primarni je stabilizovati finansije jednog grada i stvoriti pretpostavku za nove investicije. Najmanje je bitno kome adresirati problem, bili nekada mi na vlasti, a bio sam i te kako svjestan sam vrlo i dobrih i loših stvari koje su išle uz to, suočavanje sa time nije nimalo lako i koliko god se trudite da uradite najbolje uvijek će neko kazati e zaboga jel trebalo to ili ovo. Najlakše je adresirati krivicu na nekoga a najteže doći do rješenje. Kao neko ko je obavljao odgovorne državne i lokalne poslove i učestvovao u smislu odlučivanja mogu nabrojati sijaset fenomenalnih stvari koje smo uradili i podsjetiti sugradjane, ali mi smo čudan soj koji se sve zanemariti i staviti sa strane zarad jednog nezavršenog projekta ili posmatranja politike kroz ličnu prizmu. Čini mi se da smo nekako i dalje u vremenu prošlosti utamničeni a zbog toga najviše trpi grad i sugradjani. Ne vidim pomak u tome da skupa svi moramo raditi za dobro zajednice.

Mnogo toga smo za vrijeme naše vlasti uradili i svakako gradjani to vide i prepoznaju ali čini mi se da se nikada nijesmo dovoljno bavili centrom grada koji je najveća razglednica raspoznavanja jedne sredine.

Uz finansije vidim to kao jedan segment na kom treba poraditi kako bi se zaokružio jedan ciklus investicioni ne mareći ko je na vlasti. Mareći samo za nas koji tu živimo i nijesmo gradjani i vikend funkcioneri od kojih se najviše ježim. Ima ovaj grad i zvanja i znanja i uvijek cu glasati za gradsko rješenje koje god politike. Pa neka me shvati kako god ko hoće. Ima odje školovane djece za koje nema mjesta u svom gradu.

To ne mogu da prihvatim nikako i nikada i necu. Vrlo lagodno sam mogao isto ovo da radim na nekoj drugoj adresi i iz Podgorice biti Danilovgradjanin.

E kako da ne.

Zakonom bih definisao da svako onaj koji je na rukovodećem radnom mjestu u jednom gradu mora isključivo živjeti u tom gradu.

Kako i 1982.godina moja adresa je 2024.godine. Danilovgrad Pažici bb. Samo ako živite sa svojim sugradjanima znate kako grad diše i šta ište.

Kako vidite ulogu lokalne samouprave u podržavanju privrednog razvoja opštine? Koje su vaše inicijative u vezi s tim?

Odje su vrlo jasne stvari i postavljeni ozbiljni temelji za ovu platformua to je grad sa najmanje biznis barijera u Crnoj Gori. Na tom tragu treba ostati i iskoristiti resurs bulevara i jos preciznije razradjivati mikrolokacije za biznis zone i svakako taj amijent ponuditi biznis zajednici.

Po meni sve mora počivati na tome i stvoriti klimu za ozbiljnih par investicija koje ce finansijski stabilizovati grad i smanjiti stopu nezaposlenosti koja je dugo vremena bila najmanja u Crnog Gori dok sada nažalost to nije slučaj. Nakon toga poljoprivrednim proizvodjacima biti servilan za svaku inicijativu i nema bolje magistrale od te koju treba da slijedi lokalna samouprava.

Kako biste ocijenili trenutno stanje infrastrukture u Danilovgradu? Da li imate planove ili predloge za unapređenje iste?

Ovo sagledavam kroz aspekt nekoga ko jako dobro poznaje teren svog grada u svakom smislu pa i ovom.

Kroz neko od pitanja sam dao fokus i na ovu tezu. Vrijeme je da se bavimo centrom grada , ulazima i izlazima iz grada infrastukturno mislim. Nekako mi se cini da smo zapostavili za vrijeme naše vlasti taj dio ili smo mu dali ne velik značaj cijeneći da je ruralni dio prioritet što i svakako svaki teren zaslužuje tretman. Ali čini mi se da fokus na ovo treba definitivno dati kako bi Danilovgrad ima smisla i upotpunio mozaik grada koji je ostao nesudjena prijestonica.

Dakle u finalu ako centru grada, bar eto moja sugestija, ne vratimo dušu i ono sto mu pripada i dalje cemo biti uskraceni za taj dojam.

Kako planirate da podržite razvoj lokalne kulture, sporta i obrazovanja u Danilovgradu?

Dok sam imao mogucnosti i uticaja vjerujem i siguran sam da sam na sva tri pomenuta polja uticao i te kako sto sam vec pomenuo u neko od pitanja. Počevši od samog kulturnog sadržaja u Danilovgradu koji je nekako malo zapostavljen i nikako da se otrgnemo tom nametnutnom “kamena s ramena” momentu koji je postao primaran. To je vječita borba Davida i Golijata u našem gradu. Slazem se i nista sporno za svakoga mora imati ponesto ali nemojte mi kazati da su ovo najveca kulturna desavanja. To nikada necu prihvatiti ni u ludilu. Uživam u vajarskom simpozijumu i tome što je Umjetnička kolonija postala institucija od posebnog značaja čemu sam lično kumovao kao direktor direktorata u Ministarstvu kulture.

Ne mogu prihvatiti da sam 2015te sa cijelom mladosti grada slavio ulazak Iskre u prvu ligu a sada smo svjetlosnu godinu unazad.

Ne mogu prihvatiti da u mojoj gimnaziji djaci uz profesore prave anti Nato predstave i bivaju zloupotrijebljeni, a ne bave se kreativom.

Ne mogu prihvatiti da naša mladost iz obije škole slave polumature i mature u Nikšiću i Podgorici pored našeg hotela u srcu grada.

Dakle, sve ove pomenute segmente mozemo analizirati do beskraja. Protiv svega ovoga ću se boriti dok dišem. I vjerujem i znam da će Danilovgrad ugosititi ozbiljne muzičke stvaraoce kad tad , imati ozbiljne temetske festivale iz raznih muzičkih i filmskih oblasti i da će neko makar dotaći dio onoga sto naše ime pronosi svijetom, a to je skulptura kao najveći ambasador kulture Danilovgrada.

Kako biste ocijenili transparentnost rada lokalne uprave u Danilovgradu? Koje biste korake preduzeli kako biste je unaprijedili?

Kada pricamo o transparentosti ona nikada neće biti u skladu sa očekivanjima, jer svi žele neku vrstu “autonomije” i “cenzure” tim prije što sadašnja vlast je satkana od mnogo političkih čimbenika. Tako da to sve dodatno komplikuje i transparentnost i zapravo rad i samo funkcionisanje lokalne samouprave.

Ovo je segment koji ćemo posebno tretirari u bliskoj budućnosti i izuzetno dati akcenat u javnom prostoru za sve ono što cijenimo netransprentnin kroz vanredne press konferencije i sa gradjanima komunicirati na taj način kao mogućim vidom komunikacije uz sjednice Skupštine i upoznavanja sa činjeničnim stanjem u samoj lokalnoj samupravi.

Koje su vaše prioriteti u vezi sa zaštitom životne sredine u Danilovgradu? Kako biste podržali održivi razvoj opštine?

Dovoljan pokazatelj za ovo je bila inicijativa pokretanje  parka prirode  Rijeka Zeta za naš grad i istrajnost na tome do same finalizacije.

Nimalo lak posao koji se morao upodobiti sa građanima, prostornim planovima i resornim ministarsvima toga doba. Dakle, prioritet na vrhu liste naše političke agende.

Kako vidite ulogu mladih u razvoju Danilovgrada? Koje inicijative imate za podsticanje njihovog aktivnog učešća u lokalnoj zajednici?

Malo je mladih koji će kao mi nekada kroz entuzijazam raditi na unaprjedjenju prvo sebe i svog mladog društva, a samim time i svog grada. Vremena se mijenjaju samim tim i algoritam mladosti po kojem se ponašaju. Po meni jako bitan segment razvoja jednog grada je mladost. Bez toga grad spava usnulim snom.

Tu je sada djavolski težak posao ko god ga obavljao. Stvoriti ambijent da privolite mlade ljude da vam daju dio mladosti i spoznaju svoju mladost u svom gradu. Kako mi se čini ne znam da li se nazire to rjesenje.

Jedini mogući put je baviti se tim problemom je spoznaja važnosti bavljenja svojim gradom kroz cijelo osnovno i srednje obrazovanje kao imperativ na kom treba svaki segment društva raditi.

Da se vratimo za kraj na privatni život. Kako provodite najčešće dane u Danilovgradu?

S obzirom da zbog posla koji obavljam imam luksuz da noći provodim u Danilovgradu više nego dane koje provodim svakako neizostavno uz rijeku Zetu i malo mira i tišine koju pruža ambijent ispod mosta Radovana Pavićevića, malo rekreacije za koju ima dosta mjesta u našem gradu i nezaobilazna kafa u hotelu Zeta, kampu Ćuk u Martinićima uz času dokaveg soka, ponekom partijom tenisa na Glavi Zete, ponekim  djirom korzom kojeg se sjecam da je vrvilo od mladosti i ljudi, no vjerujem da će opet nekada ta slika biti ista ili makar upola slična.

Ne mozemo grad sagledavati kroz 20tak dokonih koji na svaki način kroz dokolicu  i primitivizam od jada i muke fabrikuju kojekakve izmišljotine i glavni su pokretači svega nagativnog u našem gradu stvarajući od grada momenat “zadruge”, i kao takvi biti reper u doživljaju našeg grada, već naprotiv svi skupa u javnom prostoru  treba da potremo sliku o takvom narodu u Bjelopavlicima, jer taj narativ se kao virus širi. Svi složno treba da radimo na dekontaminaciji zraka koji dišemo zarad mentalne higijene mladosti.

Daleko nam kuca od takvih “ambasadora” grada.

Ovo je grad ozbiljnih i vrijedenih ljudi, umjetnika, stvaraoca, ljekara, sportista, u kojem je privilegija živjeti i pripadati mu. Danilovgrad je uvijek imao mudrost.

Knjažev grad ima poseban miris lipa i topola uz rijeku Zetu, toplinu sa Garča i Taraša. Jednostavno je. DANILOVGRAD NAŠ GRAD.