Pobjednica drugog serijala talent šoua “Let ka zvijedzama” Mila Nikić već neko vrijeme ima svoj bend – “Taboo jazz band”. Često nastupaju po podgoričkim lokalima, a ove sedmice publika ih može čuti u srijedu i to u etno džez klubu “Sejdefa”. Iako se odlučila za manje komercijalni pravac, zadovoljna je brojem svirki, a jedva čeka publici da predstavi autorski rad.

Po čemu su tvoje klupske svirke karakteristične?

Rjetkost repertoara na našim prostorima.

Obično nastupaš kao dio sastava “Taboo jazz band”. Kako džez muzika prolazi po klubovima i za ovo kratko vrijeme od kako imaš bend da li se ukus publike išta promijenio?

Apsolutno smo zadovoljni atmosferom uprkos činjenici da se i dalje mali broj klubova usuđuje da pušta džez muziku i organizuje džez svirke. E sad, dolazimo do dijela o samoj publici, što je malo škakljivo, jer je istina da dobar dio publike ne sluša džez, ali zna da se tu okupljaju kulturni ljudi što ih motiviše da dođu, pa po neko uz to i čuje i svidi mu se.

Da li činjenica da ste se odlučili za manje komercijalne pravce utiče na nedjeljni broj angažmana?

Istina je da što je muzika koju izvodite manje komercijalna da je i manji broj angažmana, barem na našem tržištu. Ali ne možemo biti nezadovoljni ni brojem svirki ni reakcijama publike.

​”Taboo jazz band” FOTO: Privatna arhiva

Kad imaš nekoliko svirki nedjeljno, kako “čuvaš glas”?

Glas je potrošan materijal i treba ga čuvati i njegovati koliko god se može. Nažalost, ne pazim ga koliko bi trebalo.

Koliko pjesama imaš na repertoaru?

Na repertoaru imamo oko 150 pjesama. Uglavnom džez standarde, soul, a nađe se i poneka naša pjesma.

Koliko često mijenjaš repertoar?

Trudimo se da redovno ubacujemo u repertoar nove stvari. Kako zbog publike, tako i zbog nas samih.

Ima li neka pjesma koju izbjegavaš da sviraš na nastupima?

Nema. Biram šta ću pjevati tako da sve pjesme sa repertoara pjevam sa jednakim uživanjem.

Bez koje numere je nastup nezamisliv?

Pa, ipak, moram izdvojiti jednu pjesmu. Često za kraj pjevam “Cry me a riverz”, poznati džez klasik.

Da li na nastupima publici ispunjavaš muzičke želje?

Nemam praksu da ispunjavam muzičke želje. Repertoar je tipiziran i usvojen od ukusa većine naših posjetilaca. Tako da svako sebe može naći u istom.

Primate li bakšiš na nastupima i koja je najveća novčanica koju si dobila?

Ova vrsta muzike ne poznaje takav vid novčanih nadoknada.

S obzirom na to da ljudi iz tvoje okoline znaju da se baviš muzikom, dešava li se da nekad na privatnim žurkama neplanirano zasviraš i zapejvaš?

Uvijek sam spremna na to da se zasvira i zapjeva za svoju dušu i svoje društvo.

Koju svirku ćeš posebno pamtiti i zbog čega?

Često se nasmijemo ovoj anegdoti koja apsolutno ima komercijalnu dimenziju. Prvi i posljednji put smo imali bakšiš od gosta koji je insistirao na izvedbi narodnih pjesama. Kad smo odbili, dao nam je savjet: “Naučite Sinana, nećete se od džeza hjleba najesti’”.

Šta je sa tvojim autorskim pjesmama, hoće li uskoro publika imati priliku da čuje neku?

To je projekat za koji živim. Ali treba sve kockice da se slože da bi bilo ostvarljivo.

Na čiju svirku voliš da odeš?

Volim muziku vrhunskih majstora, a volim i da odem na svirke mojih prijatelja muzičara. Kao što je prirodno i obrnuto. Obostrano se podržavamo i bodrimo.

Da ne možeš da odeš na već ugovorenu svirku, koga bi zvao da te zamijeni?

U praksi je bilo takvih slučajeva. Uvijek zovem svoju dobru drugaricu i sjajnu pjevačicu Jovanu Ćupić.

Izvor: Vijesti