Connect with us

Mjesta i znamenitosti

Doseljenici posle Kosova

Objavljeno

dana

Starinci, Dukađinci i noviji doseljenici

Pratite portal Volim Danilovgrad na Facebook-u, Instagramu i Tviteru.


Odlomak iz knjige Bjelopavlići i Pješivci, Petra Šobajića

Narodno predanje seže u vrlo daleku prošlost, te su se na osnovu njega i nešto istorijskih podataka mogle pratiti sve znatnije etničke promjene. Kako navodi u svom pisanju Petar Šobajić na prostoru današnjih Bjelopavlića do sada su živjele tri etnički različite grupe: Španji koji su bili najstariji narod, za njima su bili Lužani pa su njih skoro potpuno zamijenili današnji Bjelopavlići.

Posle Kosova počeli su uskoci iz raznih strana dolaziti u Pješivce i nastanjivati se u njima među starincima Lužanima, koje su tu zatekli. Oni su se malo po malo namnožavali i s tim jačali, pa su, postepeno istiskivali starince. Borbu njihovu sa Lužanima u koliko se zna, prikazali smo pre, govoreći o starincima. Doseljenici posle Kosova čine sada, sa svega nekoliko desetina kuća starinaca Lužana, stanovništvo plemena Pješivaca.

Nisu se svi uskoci od kojih su se razvila bratstva u Pješivcima doselili u isto vreme, neki su došli odmah iza Kosova, a neki mnogo docnije. Nisu se oni ni jednako namnožavali. Najviše se namnožilo i ostalo potomaka od jednog uskoka, koji je po Kosovu došao i nastanio se u Gornjim Pješivcima. Gornje Pješivce čine skoro sva srodna brastva, potomci od jednoga zajedničkog pretka. U Donjim je Pješivcima više mešavine, njih čine pojedina nesrodna br od uskoka iz raznih strana, koji su i u razna vremena došli u pleme.

Gornji Pješivci. Rekosmo da Gornje Pješivce čine s malim izuzetkom sve srodna br, koja dovode poreklo od jednog pretka. Njihov se predak, kako pričaju, zvao Bogdan, bio je ili knez ili vojvoda, a došao je u Pješivce iz plemena Gruda posle Kosova. Bila su, kažu, dva brata Bogdan i Grujica. Jedni pričaju da su bili starinom iz Sjenice i sinovi nekog vojvode Stevana Vasojevića, a drugi, da su bili iz Banjske kraj Kosova. Otuda su prešli oba u Zetu u vreme Đurđa Kastriotića, pa se Grujica poturčio a Bogdan prešao u Pješivce. Od Grujice se namnožilo pleme Grude u Arbaniji, s njima se Gornji Pješivci i sada svoje i rođakaju. Bilo je muslimana Gruda odavno nastanjenih u nikšićkom gradu. Kad je porta postavila u početku 19v za komandanta Nikšića Ali-pašu Maraša od Gruda, onoga koga je zarobio bio knez Miloš, nisu ga hteli priznati nikšićski muslimani, nego se bila povela borba između Gruda i njih. U toj borbi su Pješivci pomagali Grudama kao svojim rođacima i učinili da se Ali-paša održao u Nikšiću.

Bogdan se, došav u Pješivce, nastanio bio najpre u Britvićima u polju ispod brda Plata, pa se odatle posle premakao u Gornje Pješivce i namestio u mestu Tolićima kraj sela Stubice. Po tome što je živeo u Tolićima zvao se Bogdan Potolić. Tu se namnožavalo njegovo potomstvo, i odatle su se reno počeli premicati i naseljavati po Gornjim Pješevcima; u Tolićima ih sada nema, a poznaju se još tragovi nekadašnjih njihovih naselja.

Bogdan je imao tri sina: Zmijana, Radovana i Vukosava i vanbračnog Kopiljana, ili Gostoja. Već su se njegovi sinovi razišli iz Tolića: Zmijan i Vukosav su prešli u Cerovo, Gostoje u Gostojeviće, a Radovanovi sinovi jedni u Donju Poviju, jedni u Stubicu, a jedni u Drenovšticu. – Od Zmijana imaju svega tri kuće u Cerovu, zovu se Đuračići; od Vukosava su Vukićevići u Cerovu, Magovčevići, Premovići i Dragićevići u Bogetićima, Đurovići u Cerovu i Vulanovići u selu Zagorku u Gornjim Pješivcima. Od Radovana su Mijuškovići i Kontići u Poviji, Nikčevići u Stubici i Backovići i Perunovići u Drenovštici. Od Kopiljana (Gostoja) su nekoliko malih br u selima Gostojevićima i Papratima. Najbolje znaju nabrajati pasove do prvog pretka Backovići i Perunovići; neka su od pomenutih br razurana u početku 18v, u vreme Ćuprilićevo, te su neko vreme živeli van plremena, i to će biti uzrok da im pasovi nisu potpuni ni pouzdani. Perunovići i Backovići nabrajaju 15 pasova do prvog pretka Bogdana. Zamišljaju dolazak Bogdanov u Pješivce da je bio pre vremena Ivana Crnojevića, najverovatnije da je došao u pp15v. Uzev tako, ako su im pasovi tačni, ima se ovde uzeti da jedan pas iznosi više od 30g. – Sva br u Gornjim Pješivcima, koja se drže da su od Bogdana, slave Jovan-dan (23.9) i nisu se do skoro uzimali među sobom. Ima ih sviju ukupno oko 300 domova.

Potomaka Bogdanović i rođaka Gornjih Pješivaca ima u susednom selu Bršnu, koje pripada Nikšićskoj Župi, prezivaju se Šurbatovići i Vušovići, ima ih 45k. Oni su od sina Radovana Bogdanova (neki kažu od brata Bogdanova). Bršno je držao Radovan, tamo je izdizao sa stokom, pa su se njegovi sinovi, Ilija i Pero, nastanili u Bršnu i tu ih smatraju za najstarije doseljenike.

Potomci Bogdanovi u Gornjim Pješivcima su tako grupisani, da selo čine najbliži krvni srodnici, i to jedno, dva ili više brastva. Onako kako su grupisana u jednom selu, tako ćemo dalje govoriti o pojedinim br.

Mijuškovići i Kontići žive u Poviji (Donjoj i Gornjoj Poviji i Kunku), sem njih u ovom selu nema tuđinaca. Kuće su im ovako raspoređene: Mijuškovića u Gornjoj Poviji 30, Trubasinu 4 i u Kunku 26; a Kontića u Donjoj Poviji 30, Gornjoj 18 i u Kunku 8. Oni su od Radovana Bogdanova, a drže da su od dva brata Mijuška i Konete, do kojih broje 9 pasova i kažu da su bili unuci Radovanovi. Kontići su mi rekli da se njihov predak zvao tako, jer je bio knez, conte, u mletačko doba. Stare kuće su im bile u Donjoj ili Staroj Poviji, od 1840g počeli su iz nje naseljavati Gornju Poviju, a u Kunak od 1862g.

Pri udaru Numan-paše Ćuprilića na Crnu Goru 1714g opustela je Povija, bila popaljena a ova su brastva tada jako nastradala. Pričaju ovako. Od vojske Ćuprilićeve bio se narod iz Povije sklonio u jednu pećinu iznad sela, bilo ih je tada u njoj oko 70 duša. Turska vojska popali kuće u selu, pa onda pohvata one iz pećine, te nešto pobiju a nešto odvedu kao roblje u Bosnu, znaju da su tada tu bila dva sina Mijuškova, Janko i pop Mirko (treći mu je sin Andrija pre toga poginuo, spalili su ga Turci u Slivlju na jednom plasu sena) i dva sina popa Mirka, dvoje dece, Luka i Ilija. Popa Mirka, koga je krstio vladika Vasilije, povede Ćuprilić sobom na Čevo i tamo pogubi, a brata mu Janka s majkom i sinovima popa Mirka Ćuprilića otpremi kao roblje u Nikšić. Nekako pođe za rukom Luki i Iliji, sinovima popa Mirka, te pobegnu iz turskog Nikšića i odu u Dalmaciju rođacima Simonu i Radu Kontićima, koji su bili izmakli iz pećine ispred turske vojske, a Janka mu i majku mu odvedu Turci u Bosnu i poturče, živeo on na Glasincu ili kod Banja Luke. Tako Povija opusti. Osam godina iza toga vrate se Luka i Ilija sa Simonom i Radom Kontićima iz Dalmacije i nastane opet na Donju Poviju, pa kad saznadu za Janka da se nalazi u Bosni, poruče mu da dođe i njega poturčena pokrsti vladika Sava. Od Janka i dva sina popa Mirka, Luke i Ilije, koji su posle bili sveštenici, su se narodili Mijuškovići, oni se dele na dva uža brastva: Jankoviće od Janka i Popoviće od Luke i Ilije. Broje pasove: Luka – Marko – Peko – Mićo – Petar – Vuk – Luka – Mirko – Mijuško – Jovan – Radovan – Bogdan. – Od Simona i Rada, koji su bili bratučedi, su kuće Kontića.

Dodaju dalje, da je s Jankom Mijuškovim bili pošlo i jedno dete, Milutin, u Bosnu, koje je bilo od ranije razrođenih Mijuškovića, i da se i ono vratilo s Jankom iz Bosne i kad se vratio, ostalo mu je jedno dete tamo oko Glasinca ili Banja Luke i od njega ima tamo sada 30k muslimana.

Pri razuri Povije, u vreme Ćuprilićevo, prebegli su iz nje Šibalije u Drobnjake, dolaze po srodstvu jednako Mijuškovićima i Kontićima. Tada su pošli isto odande Baošići u Moraču, ne znaju da li su im bili rođaci, a kažu da se tako zovu što su stanovali oko Bašine Vode.

Po zauzeću Nikšića od Turaka (1878g) prediglo je od oba br više kuća u Nikšić i u polje. Mijuškovića je 10k odselilo u Srbiju, najranije jedna, pre oko 70g u Užice a druge docnije u Beograd i Valjevo. Od Kontića je isto toliko kuća odselilo u Srbiju, u Užice, Valjevo i Prokuplje.

Nikčevići žive u selu Stubici sa starincima Strikovićima, koje smo ranije pominjali. Ovo je jedno od najvećih br u Pješivcima, ima ih oko 100k. Radovan Bogdanov imao je Nikca, oni su od njega, a najbliži su im po srodstvu Povijana i Drenovljani. Nikac je imao Đura, a Đuro Batrića i Živka. Od Živka nije niko ostao, a Batrić je imao Janka i Grujicu. Ne znaju tačno od kojih od ove dvojice su bili Krstić i Vujoš. Za Vujoša pričaju da je bio knez u vreme četovanja harambaše Baja Pivljanina. Naišao bio jedan beg preko Stubice, išao na Hercegovinu, pa pozvao bio Vujoša da ga prati i put mu pokaže. Vujoš ga tu ubije pa s bratom Krstićem prebegne u Perast Baju Pivljaninu i ovaj ih naseli u Krtolima. Krstić se tamo oženio, imao dva sina Lakca i Nika, poginuo je u Boki. Vujoš ga je osvetio pa sa njegovim sinom Lakcem prebegne iz Krtola u Bjeloše kod Cetinja, a Niko ostane u Krtolima, od njega ima tamo 20k Nikovića. Vujoš se na Cetinju oženi od Špadijera, pa kako je bio potišten, pređe sa sinovcem Lakcem i sa dva sina Ilijom i Jovanom u Stubicu u Pješivce i opet tu podignu kuće. Od Lakca Krstićeva je uže br Lakčevići, a od Jovca Vujoševa su Jovčevići, a Ilija Vujošev imao je tri sina: Jeremiju od koga su Jeremići, Gorčina od koga su Radovići (po njegovom sinu Radu) i Živka od koga su Živkovići. Lakčevići broje pasova: Đurica – Mijajlo – Petar – Boško – Andrija – Lakac – Krstić – Janko (?) – Batrić – Đuro – Nikac – Radovan – Bogdan.

Nikčevići govore da su od njih Počeci u Donjem Kraju kod Cetinja, i to da su od pominjatog Vujoša koji je živeo jedno vreme u Bjelošima kod Cetinja. Počeci, koji su pre oko 100g zbog ubistva jednog Špadijera prebegli iz Donjeg Kraja kod Cetinja u Vranjinu u Riječkoj Nahiji, nose predanje da im je dalja starina iz Stare Srbije, odakle se njihov predak bežeći od krvi nastanio u Pješivcima, pa je odatle jedan njegov potomak predigao na Cetinje. A od onih što su ostali u Pješivcima, govore da je br Mijuškovići. Počeci slave Jovan-dan (6.1) i svoje se sa onim na Cetinju (A. Jovićević, Riječka nahija, EtnZb knj 15, s 614). – Do pre 30g živeli su u Stubici u mestu Tolićima Kapešići, koji su odselili u Kotor, svojakali su se sa Nikčevićima, ali ovi ne znaju kako su im dolazili po srodstvu. Bili su kažu krupni ljudi.

Nikčevića kuće su ranije bile grupisane u Stubici, od polovine 19v su se mnogi premakli za zemljom u Međeđe, Prijespu, Norin i duž reke ispod Budoša. Ima ih u Nikšićkom Polju oko 30k, a pre oko 6g odselile su 2k u Čačak, po 1878g 6 u Retkocer (Dobitak).

Nastaviće se…

Ostavite komentar

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Required fields are marked *

Mjesta i znamenitosti

Pleme ZAGARAČ ili ZAGARAČE

Objavljeno

dana

By

Pleme ZAGARAČ ili ZAGARAČE

Pratite portal Volim Danilovgrad na Facebook-u, Instagramu i Tviteru.


Oba oblika imena ovoga plemena se podjednako upotrebljavaju. Ime su dali stanovnici Zetine doline, jer je njima glavno sjedište ovoga plemena iza planine Garča ili iza oba “Garača” (Veljeg i Malog). Ko hoće da označi, da je ono iza Veljega Garča, on kaže “Za Garač”, jer se obično pod imenom Garač razumije samo Velji Garač, dok se Mali Garač uvijek naziva tim cijelim svojim imenom za razliku od Veljeg Garča (a kod samih Zagarčana redovno se Velji Garač zove imenom Garač, a Mali Garač opet samo imenom Garčić). Ko pak hoće da označi, da je ovo pleme iza oba “Garača” on će reći: “Za-Garače”.

I jedan i drugi oblik imena imaju istu promjenu, samo što je ona dvojaka: Zagarača ili Zagarča, Zagaraču ili Zagarču itd. Stanovnici se zovu Zagarčani; pridjev glasi: zagarački.

Zagarač se velikom dužinom granici s Ozrinićima. Ona se završava na istoku kod Jame Oraške, prema ozrinićskom selu Orašju, pa zatim nastaje dalje zagaračka granica prema Bjelopavlićima (“Brdima”). Ona ide preko Tijesne Kamenice i silazi na rijeku Sušicu kod mosta prema mjestu Kovaču (koje je u Bjelopavlićima). Odatle ide sve Sušicom do Mosta na Međicu, a tu prelazi preko Sušice i skreće na istok. U tom pravcu dolazi do na vrh Debeloga Kopita, uzvišenja koje je iznad “brdskog” (bjelopavlićskog) sela Begovine, i nastavlja se još dalje “povrh Begovinah taman iznad kuća njihovijeh”. “Otolenaka prepriječi preko Sušice na Grobnicu, zemljište među selima Planom (“brdsko”) i Bilećom (zagaračko), pa otolenake na vrh sela Plane, pa na vrh Munjega Ždrijela, pa na Gašovu Pećinu, koja graniči sa Sukom (velikim brdom) i sastavlja se sa Kraljičinim Okom”. Prema Kraljičinu Oku dopire zagaračka granica najdalje na istok.


Od Kraljičina Oka na zapad nastaje zagaračka granica prema plemenu Komanima. Ona ide preko Ćepurske Glavice u velikom brdu Sađevcu (u njegovu sjevernom dijelu, tako da najveći dio Sađevca ostaje Komanima), pa više južnih ivica Bogojeva Dola i Šlijepčeva Groba, zatim preko uzvišenja Škrbine i Ostaša, pa više Ostaških Dolova. Potom se nastavlja više dolova Grope i Patanjskoga Dola i izlazi na vrh Magrivog Osoja, pa se penje još dalje do na vrh Skočke Strane. A odatle počinje, kao što smo viđeli, granica prema Ozrinićima (prema Barjamovici).

Prema razlici u zemljišnim osobinama oblast plemena Zagarača se dijeli na Gornji Zagarač i Donji Zagarač. Gornji Zagarač je visoki, sjeverozapadni dio plemenske oblasti, a Donji Zagarač je niže njega: obuhvata Jednoše ili Jednoško Polje i strane oko njega. Zato se sva tri imena za Donji Zagarač upotrebljavaju podjednako, a vrlo često se kaže i samo: “Polje” (U narodu se često označava Gornji Zagarač kao Gornje Selo a donji Zagarač kao Donje Selo).

GORNJE ZAGARAČE


U njega spadaju tri naseljena predjela, od kojih je najdalje na sjeverozapadu Mijogost; u sredini su Musterovići; a na jugoistoku Đuričkovići.

MIJOGOST


Za stanovnike se kaže:”Mijogoštani”; pridjev glasi: “mijogoški”.

Mijogost je između Veljega Garča na sjeveroistoku i granice zagaračko-komanske na jugozapadu. Glavno mu je naselje “selo” Mijogost, koje je u nekolikim dolovima po sredini ovoga predjela, a osim toga ima još nekoliko kuća na jugu od glavnog “sela”, na velikom, djelimično krševitom, zemljištu Rujištima, koje je manjim dijelom mijogoško i mustersko a većim dijelom pripada Đuričkovićima.

U ovom predjelu žive tri bratstva, koja su zajedničkog porijekla i ujedno blizak rod sa glavnim bratstvima susjednog predjela Musterovića. Jedno su mijogoško bratstvo Kekovići (28 kuća), drugo Rajičevići (22 kuće) i trece Đurišići (3 kuće). Često se ova tri bratstva obuhvataju opstim imenom “Mijogoštani”.

MUSTEROVIĆI


Stanovnici se zovu isto tako, a pridjev glasi: “musterski”.

Musterovići zauzimaju predio, koji ima najveću širinu na sjeveroistoku, između vrhova Veljega Garča i Garčića, pa se k jugozapadu postupno sužava, i to tako da samo malim dijelom upire u pomenuta Rujišta. Glavni je dio Musterovića dakle ispod obje imenovane planine i po stranama koje su između njihovih vrhova. U ovom predjelu ima samo jedno “selo”, Musterovići, čije su kuće po ivicama i stranama nekih šest dolova, što su poređani jedan do drugog, sve u supodini obeju Garčeva.

U Musterovićima ima četiri bratstva. Tri su od njih porijeklom “od jednoga” (pretka) i u bliskom srodstvu sa Mijogoštanima. To su: Stojanovići – Lulaši (25 kuća); s užim prezimenima: Grujičići, Markovići i “Stojanovići”, Todorovići (7 kuća) i Vasiljevići (7 kuća). Zasebnog su porijekla Đurovići (2 kuće).

ĐURIČKOVIĆI


Zahvataju sami skoro polovinu (jugoistočnu) Gornjeg Zagarača, od Malog Garča na sjeveroistoku pa do zagaračko-komanske međe na jugozapadu.

Osim glavnoga “sela” Đuričkovići, koje je pod samim Garčićem, oko crkve (Sv. Jovana) i glavnoga puta, ima u ovom predjelu još pet “sela” i “selaca”, dosta rasturenih i udaljenih od glavnog “sela” i jedno od drugoga. Najdalje je na zapadu “seoce” Patnje u Rujištima; istočno od njega Njegule a još dalje na istoku takođe “seoce” Miškovac. Na jugu je od “sela” Đuričkovića, prema granici sa Donjim Zagaračem, “selo” Potok, a nedaleko od njega, na sjeveroistoku, “selo” Popratine.

U predjelu Đuričkovićima živi bratstvo Đuričkovića sa glavnim užim prezimenima: Vuksanovići, Vučinići i Rasaovići (prezime skraćeno od prvobitnog Raslavovići) (ukupno 60 kuća; sa nekoliko još užih prezimena, koja ćemo navesti u naseljima Donjeg Zagarača) i osim toga malo bratstvo zasebnog porijekla, Filipovići, od 4 “ognjišta”.

DONJI ZAGARAČ ili JEDNOŠE ili JEDNOŠKO POLJE ili prosto “POLJE

Sva ova imena imaju isto značenje i gotovo se sva i podjednako često upotrebljavaju. U Jednoško Polje se računaju i visoke a široke strane, koje se na zapadu i na sjeverozapadu dižu više njega i po kojima se naselio dosta veliki broj Zagarčana. Osim toga i samo je polje nagnuto od zapada ka istoku. Usled tih razlika, koje je dala sama priroda zemljišta, narod je podijelio Donji Zagarač na Povrpoljinu i Podnopoljinu (ili, rjeđe, Povrpolje i Podnopolje).
Po Donjem Zagaraču bratstva su jako izmiješana, a to je posledica postupnog zauzimanja Jednoškog Polja i njegova dijeljenja među razna zagaračka bratstva.

POVRPOLJINA ili POVRPOLJE


zauzima pomenute široke strane Jednoškog Polja i najviši dio toga polja koji je pod njima. U njoj se razlikuju Osoje Prisoje.

OSOJE


Čine strane okrenute sjeveru i sjeveroistoku. U njemu je “selo” Crna Strana, koje se dijeli na Kuće Pešića, sa 12 kuća od bratstva Radmanovića – Dubravljana – Pešića, i na Kuće Miloševića, u kojima su 8 kuća Radmanovića – Đurića – Stamatovića (“Miloševića”) i 5 kuća Radmanovića – Dubravljana – Vujovića.

PRISOJE


Dijeli se na četiri “sela”, koja od juga k sjeveru idu ovim redom: Kuće Stamatovića sa 14 kuca sve Radmanovića – Đurica – Stamatovića; Kuće Vujovića, sa 12 kuća sve Radmanovića – Dubravljana – Vujovića; Kuće Živaljevića, u kojima osim 5 kuća Đuričkovića – Živaljevića ima i 1 kuća Radmanovića – Đurića – Šćepanovića; Kuće Purovića sa 11 kuća Đuričkovića – Purovića i 4 kuće Radmanovića – Đurića – Ćupića.

PODNOPOLJINA ili PODNOPOLJE


Zahvata sav ostali, mnogo veći, dio Jednoškoga Polja i zagaračko zemljište preko rijeke Sušice. U Podnopoljini se razlikuju: Osoje, “Polje” i Prisoje.

 

OSOJE


ima slijedeca “sela”, počevsi od sjeverozapada pa k jugoistoku: Ratkova Šuma ili Kuće Nikolića sa 5 kuća Radmanovića – Dubravljana – Nikolića; Rasaovića Ober sa 6 kuća Đuričkovića – Rasaovića; Malenza sa 16 kuća Radmanovića – Đurića – Velimirovića, 2 kuće Radmanovića – Đurića – Šćepanovića i 3 kuce Dubinića.

 

“POLJE”


Sastoji se, niže Osoja, od “sela”: Mijogoški Ober sa 10 kuća Mijogoštana i Dračice sa 2 kuce Radmanovića -Đurića – Ćupića. Dalje je na jugoistoku, “u dno Jednoškoga Polja selo Vrage” sa 4 kuće Mijogoštana, a na istoku od njih “pri Sađavcu”, Katunina sa 6 kuća Radmanovića – Đurića – Otaševića i 1 kućom Radmanovića – Dubravljana – Nikolića. Na sjeveru je od ovih “sela” seoce Ljubičići sa 1 kućom Mijogoštana, a još dalje na sjeveru oveće “selo”, Bileća, koje se dijeli na četiri “manja sela” ili “seoca”. Od jugoistoka pa k sjeverozapadu ona idu ovim redom: najprije dolazi “seoce” Grobnica sa 4 kuće Musterovića i 2 kuce Radmanovića – Dubravljana – Ičevića; zatim “seoce” Selimovina sa 3 kuće Radmanovića – Đurića, sa 1 kućom Mijogoštana i 4 kuće Radmanovića – Dubravljana; dalje je Bileća (u užem smislu) s 8 kuća Radmanovića – Đurića; i najzad, “pod stranom kod mosta na Sušicu selo Na Međicu” sa 6 kuća Radmanovića – Dubravljana i 1 kućom Radmanovića – Đurića.

 

PRISOJE


Od Mosta na Međicu pa ka sjeverozapadu nastaje Prisoje. Ono čini južnu i jugozapadnu stranu dugačkog uzvišenja, kojim je Jednoško Polje oivičeno prema rijeci Sušici. U Prisoju ima dvanajest “sela” i “selaca”, koja su u glavnom od juga k sjeveru poređana ovako: Jabuke sa 6 kuća Radmanovića – Dubravljana i 1 kućom Mijogoštana; Gaurin-do sa 1 kućom Radmanovića – Đurića; Sukeza sa 2 kuće Radmanovića – Đurića i 1 kućom Radmanovića – Dubravljana; Kuće Otaševića sa 7 kuća Radmanovića – Đurića – Otaševića; Boljeradski Ober sa 4 kuće Radmanovića – Đurića ; Lazarev Krst sa 20 kuća Radmanovića – Đurića ; Skale sa 4 kuće Radmanovića – Đurića ; Ćeret sa 1 kućom Radmanovića – Đurića ; Gropa sa 4 kuće Radmanovića – Đurića ; Krsti sa 3 kuće Radmanovića – Đurića ; Podškalje sa 1 kućom Radmanovića – Đurića ; Vuše sa 1 kucom Radmanovića – Đurića.

 

 

Izvor: Montengro.org.au

NASTAVI SA ČITANJEM

Mjesta i znamenitosti

Danilovgradski vremeplov: Bejzbol, ratovi, pošta… (Foto)

Objavljeno

dana

By

Pratite portal Volim Danilovgrad na Facebook-u, Instagramu i Tviteru.


Vjerovali ili ne, u Crnoj Gori su, što se tiče teritorije Balkana, započele prve sportske aktivnosti poput skijanja, tenisa,  golfa, bagmintona, klizanja, a evo, u Danilovgradu je 1920. godine postojao i bejzbol klub!

Na sledećoj fotografiji vidimo danilovgradsku poštu za vrijeme okupacije u I svetskom ratu.

Mirkov most. Fotografija iz 1910. godine

U nastavku i jedna fotografija iz drugog svetskog rata

foto: montenegrokingdom

NASTAVI SA ČITANJEM

Danilovgrad
Магла
06:5516:11 CET
Осећај: 8°C
Ветар: 3km/h NNW
Влажност: 90%
Притисак: 1022.01mbar
УВ индекс: 0
НедПонУто
13/10°C
15/9°C
15/10°C

Facebook

Najčitanije

[wcepe_products recent=true order='desc' number='4' columns='4' hide='rating,onsale' button='Vidi artikal']