Connect with us

Mjesta i znamenitosti

HRAM SVETOG JOVANA KRSTITELjA U GORNjOJ POVIJI

HRAM SVETOG JOVANA KRSTITELjA

Svjedočanstva minulih vremena

Selo Povija u Gronjim Pješivcima prostire se na strmim padinama prevoja Planinice od Glave Zete na jugu do Ostroških greda na sjeveru. Dok je Donja Povija udaljenija, zaselak Gornja Povija pruža se ispod samog ostroškog masiva. Još od dolaska svetog Vasilija u ovaj kraj i osnivanja ostroškog manastira, Povijani su održavali bliske odnose sa upravom manastira. Otuda i narodna pjesma: “Ja sam rodom iz Povije, ispod greda ostroškije.”

O najstarijim pomenima Povije u istorijskim izvorima Pavle Radusinović u studiji “Naselja stare Crne Gore”, pored ostalog, piše:
“Iz podataka s početka 16. vijeka vidi se da je Povija znatno naselje: po defteru iz 1521. godine imala je 22, a 1523. godine 15 kuća”. 

Prema poreskim spisima u Poviji je u toku 1865. bilo 102 doma. U toku 1899. u Poviji je popisan 91 dom sa 477 stanovnika. Erdeljanović je tokom 1910/11. u selu evidentirao ukupno 99 domova. Broj stanovnika počeo je da opada sa industrijalizacijom i promjenom ukupne socijalne strukture stanovništva u Crnoj Gori nakon 1945. godine.

Hram u Gornjoj Poviji nalazi se neposredno ispod Ostroških greda. Posvećen je Začeću svetog Jovana Krstitelja, krsnom imenu povijskih bratstava Kontića i Mijuškovića. Dužina hrama iznosi 10,64 metara, širina 6,8, visina do krova 3,30, dok obim oltara iznosi 5,70 metara. Tačna godina gradnje prvobitnog hrama nije poznata. U izvještaju koji je pod kraj 1909. uputio Mitropoliji na Cetinju povijski sveštenik Krsto Mijušković iznosi dragocjene podatke iz novije istorije hrama, o čemu kaže:

“Crkva u Poviju, posvećena hramu Svetog Krstitelja Jovana. Godine 1864. građen ikonostas, i kupljene odežde za vršenje svete liturgije. Godine 1869. podiže se zvonik i kupljeno jedno zvono. Godine 1882. Njeg. Kr. Visočanstvo Gospodar, darovao jedan par odežda. Godine 1889. ponovo popravljan zvonik i zvono. Godine 1895. promijenjeni prozori, vrata i salidž. Godine 1896. građen novi ikonostas, i kupljene ikone”. Na metalnim vratima hrama urezan je natpis darodavca: “Priložio Mijušković S. Đorđije sa svojim unukom Mirkom”.

Na crkvenom groblju sahranjen je veći broj znamenitih junaka i pregalaca iz starije i novije istorije sela. Među njima i dva plemenska kapetana, Peko Mićov Mijušković i sin mu Nikola. Na kamenom krstu koji je uklesan na nadgrobnom spomeniku utisnuta su dva natpisa. Na poleđini krsta je upisano: “Kapetan Peko Mićov M. rođ. 17. ju. 1800. g. a posta kapet. 1832. g. bio kap. 27 g. sah. 25. avg. 1859. g.” 

Na prednjoj strani krsta upisan je natpis:

“Ovi spomen podiže za života sebi i svom ocu Peku pješivački kapetan Nikola Mijušković rođ. 1829. g. sahr. 18. j. 1910. g. Kapetan bijo 41 g.”

Sa malo riječi, lakonskim načinom izražavanja, opisan je životni put i istorijski domet dvije znamenite ličnosti ne samo iz prošlosti Povije već i Crne Gore uopšte. Ali, vremena boraca i pregalaca odavno su minula za nama. Ostale su samo uspomene, zapisi i sjećanja koja postepeno i neumitno blijede nestajući u horizontima vječnosti.

P. VUKIĆ

Reklama
Ostavite komentar

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Mjesta i znamenitosti

Grčka ga slavi, Bjelopavlići pominju

Glas o vrlinama i junaštvu Vasa Brajovića, poznatog grčkog narodnog junaka i vojskovođe  iz 19. vijeka, davno je prešao granice ove zemlje. Iako se o ovom vrsnom generalu, ratniku i slobodaru kod nas malo zna, u Grčkoj poznatiji kao Vaso Crnogorac (Vasos Mavrouniotis) ostao je upamćen po svojim vojničkim i ljudskim svojstvima, koje su, i dan danas, aktuelne i široko prisutne kod grčkog naroda.

Mjesta u kojima se Vaso borio, Foto: akrokorinthos.blogspot.com

Pre­ma svim ozbilj­nim is­tra­ži­vač­kim po­da­ci­ma Bra­jo­vić je iz Je­len­ka na­do­mak Da­ni­lov­gra­da. Kao mlad čo­vjek oti­šao je iz rod­nih Bje­lo­pa­vli­ća, na­sta­nio se u grč­koj i u toj ze­mlji ostva­rio zna­čaj­nu po­li­tič­ku i voj­nu ka­ri­je­ru. Za za­slu­ge u ustan­ku Va­so Bra­jo­vić je do­bio ti­tu­lu di­vi­zij­skog ge­ne­ra­la i bio je je­dan od naj­po­u­zda­ni­jih sa­rad­ni­ka grč­kog kra­lja Oto­na. Na­ža­lost, o ovom grč­kom ju­na­ku iz Bje­lo­pa­vli­ća da­nas se ma­lo go­vo­ri, a obič­ni gra­đa­ni o nje­mu ni­šta i ne zna­ju, iako je nje­gov spo­me­nik po­dig­nut u Pod­go­ri­ci.

Spomenik u Podgorici

– Va­so Bra­jo­vić (grč­ko ime Ma­vro­vu­ni­o­tis) jed­na je od naj­za­ni­mlji­vi­jih lič­no­sti Grč­ke u pr­voj po­lo­vi­ni 19. vi­je­ka. On je naj­po­zna­ti­ji, ali ne i je­di­ni cr­no­gor­ski usta­nik, ko­ji je uče­stvo­vo­vao u bor­ba­ma pro­tiv Tu­ra­ka za oslo­bo­đe­nje Grč­ke od Turaka. Je­dan od nje­go­ve bra­će, Ra­de, ju­nač­ki je po­gi­nuo na ostr­vu Pe­a­ro­su. Špi­ro i si­no­vac Ni­ko­la, kao i bra­ća La­zar i Te­o­dor, sa­mo su dio broj­ne za­jed­ni­ce  usta­ni­ka ko­ji su do­šli u po­moć po­ro­blje­noj bra­ći. O nji­ho­voj bor­bi u Grč­koj po­sto­ji obim­na li­te­ra­tu­ra, a po­me­nu­ću mo­no­gra­fi­ju Ata­na­si­ja Hri­so­lo­gi­sa, kao i oko 1.200 pi­sa­ma u sklo­pu ar­hi­va Va­sa Bra­jo­vi­ća, ko­ji pod tim ime­nom po­sto­ji na Pan­tio uni­ver­zi­te­tu u Ati­ni – re­kao je na jednom ranijem predavanju prof. dr Bra­jo­vić.

On je pri­mje­tio da je Va­so Bra­jo­vić od po­čet­ka ustan­ka 1821. go­di­ne uče­stvo­vao u pre­ko 50 bo­je­va sa Tur­ci­ma. Komandovao je če­ta­ma i ba­ta­ljo­ni­ma i za vri­je­me ustan­ka pod nje­go­vom ko­man­dom po­gi­nu­lo je pre­ko 1.000 lju­di.

Mu­nje­vi­ti voj­nič­ki us­pje­si br­zo su ga una­pri­je­di­li u ka­pe­ta­na ta­ko­zva­nih klef­ti, od­no­sno ma­lih po­kret­nih haj­duč­kih če­ta, a po­tom je do­bio ti­tu­lu hi­ljar­ho­sa. Taj čin je ozna­ča­vao ko­man­dan­ta ko­ji je ko­man­do­vao sa naj­ma­nje 1.000 voj­ni­ka i bio je naj­ve­ći čin u usta­nič­kom pe­ri­o­du. Sa po­bra­ti­mom Ni­ko­lom Kri­je­zo­ti­som, ta­ko­đe usta­ni­kom, bio je ključ­na fi­gu­ra u od­bra­ni Ati­ne, Akro­po­lja i ci­je­le Ati­ke u po­sljed­njim da­ni­ma ustan­ka. A, ka­kav je ju­nak Va­so bio svje­do­či i nje­gov po­hod za oslo­bo­đe­nje hri­šća­na u Li­bi­ji i Si­ri­ji i to na po­ziv pra­vo­slav­nog si­rij­skog epi­sko­pa.

Taj po­hod je bio ne­u­spje­šan, ali uka­zu­je na slo­bo­dar­sku vi­zi­ju i pra­vo­slav­nu du­šu Va­sa Bra­jo­vi­ća – do­dao je prof. dr Bra­jo­vić.

Od kra­lja do­bio čin ge­ne­ra­la

Na­kon oslo­bo­đe­nja i do­la­ska kra­lja Oto­na na grč­ki pre­sto Va­so Bra­jo­vić po­sta­je je­dan od tri naj­zna­čaj­ni­je lič­no­sti u no­vom kra­ljev­stvu. Od no­vog kra­lja do­bi­će čin ge­ne­ra­la i po­sta­će voj­ni upra­vi­telj cen­tral­ne i is­toč­ne Grč­ke i is­tak­nu­tu član Fran­cu­ske stran­ke.

– Va­so je sa pr­vom su­pru­gom Je­le­nom imao če­ti­ri si­na, od ko­jih je naj­po­zna­ti­ji Ti­mo­le­on ko­ji je po­stao ge­ne­ral i va­žan po­li­ti­čar u Grč­koj. Sa dru­gom že­nom imao je kćer­ku Pe­tru ko­ju je na­zvao po maj­ci.

Ti­mo­le­on

Va­so je umro 1847. go­di­ne od te­ške upa­le plu­ća. Ne­ko­li­ko de­ce­ni­ja na­kon nje­vo­ve smr­ti grč­ke vla­sti su sru­ši­le nje­gov grob na Pr­vom atin­skom gro­blju u ale­ji za­slu­žnih gra­đa­na.

To je vje­ro­vat­no po­slje­di­ca du­ge i bje­so­muč­ne kam­pa­nje ko­ja je ovog ju­na­ka pra­ti­la i to­kom ži­vo­ta. Bi­lo je u Grč­koj pu­no onih ko­ji su sa ne­po­što­va­njem go­vo­ri­li o ulo­zi Va­sa u grč­kom ustan­ku.

Oni ni­je­su mo­gli da pri­hva­te da ne­ko ko ni­je Grk ima ta­ko ve­li­ke za­su­ge za oslo­bo­đe­nje Grč­ke.

I da­nas se nje­go­va ulo­ga mi­ni­ma­li­zu­je i ri­jet­ki su po­me­ni o jed­nom od naj­ve­ćih he­ro­ja grč­kog ra­ta i oslo­bo­đe­nja.

NASTAVI SA ČITANJEM

Mjesta i znamenitosti

Digitalizacijom do očuvanja kulturne baštine i sjećanja na Orjoj Luci

Na školi na Orjoj Luci, postavljen je QR kôd ispod spomen ploče stradalima u II svjetskom ratu. Svaki posjetilac može da skenira kôd sa mobilnim uređajem, koji ga vodi na web stranicu na kojoj se nalazi galerija sa slikama i biografije boraca.

Klikom na sliku borca, otvara se biografija koja je povezana sa wikipediom.

Digitalna biografija boraca sa Orje Luke projekat je Andreja Boškovića koji je rodom sa Orje Luke. Bošković je, kako kaže, želio da digitalizuje i sačuva kulturnu baštinu i sjećanje na istaknute pojedince iz Orje Luke.

Skeniranjem QR koda otvara se www.orja-luka.me

Materijal za biografije i galeriju pronašao je u spomen knjizi “Orja Luka 1941-1945” autora Rajka M. Boškovića.

U planu mu je i širenje inicijative što se tiče drugih znamenitosti Orje Luke, a cijeli projekat nastao je samofinansiranjem i vremenom koje Andrej izdvaja kako bi od zaborava otrgao istoriju svog kraja.

Andrej smatra da je veoma važno očuvati kulturnu baštinu kao i sjećanje na minula vremena i žitelje određenog mjesta. Podsjeća na izreku koja kaže da “Tradicija nije klanjanje pepelu, već prenošenje plamena!”.

Andrej ističe da inicijativa ne bi morala da bude isključivo vezana za Orju Luku, već bi mogla da se primijeni i na ostale djelove opštine. Da se na ovakav način obilježavaju građevine od značaja i kulturno-istorijski spomenici.

Digitalna biografija se može pogledati na linku www.orja-luka.me/borci.html 

NASTAVI SA ČITANJEM

Facebook

Najčitanije