pješivci

Pješivci

Pješivci obuhvataju, sa plemenom Bjelopavlićima, koje je do njih, sjeverni dio zetske udoline ili, kako je narod zove – “Zetske rupe”. Na jugu planina Garač, a na sjeveru Ostrog i Budoš, čine granice ovog plemena. Između Ostroga i Budoša je prevoj, koji odvaja dolinu Zete od Nikšićkog polja i od sjevera je zatvara. Pješivci se  “dodiruju” sa Bjelopavlićima, Ozrinićima (Čevom i Markovinom), pa malo sa Nikšićkim Rudinama, i na sjeveru sa Nikšićkim Poljem. Svuda im je skoro prirodna i jaka granica sa okolnim plemenima.

Ostavljajući katun Drame iza Ostroga Pješivcima, granica prema Bjelopavlićima se spušta sa vrha Kape ostroške na izvor Zete, pa ide rijekom do crkve u Zagorku, odakle se penje uz Plato pa ispod Dola, sela pješivačkog, izlazi u vrh Garča. Na zapadu je pleme Ozrinići, s njim se Pješivci dodiruju planinom. Počev od juga severu, granica ide: od vrha
Garča na Studeno, Lupoglav, Boračku Peіćinu, pa na Troglav. Odatle nastaje granica prema Rudinama, prelazi preko Budoša i spušta na brdo Orlinu u Nikšićkom Polju. Ranije su Pješivci držali i veliki deo sela Broćanca, koje sada pripada Rudinama; bilo  je njihovo sve do ubla Krnulića kod osnovne škole.

Kad su se Rudine počele od Grahovske Bitke (1858), naseljavati Cucama i Čevljanima, oduzet je Pješivcima Broćanac i granica pomaknuta na Mužnice i Borovo Brdo. Na sjeveru se strane pješivačke spuštaju do Nikšićkog Polja, duž njih samom ivicom polja teče Zeta i ona ih počev od Orline do ponora u Slivlju dijeli i graniči. Od
ponora preko Gradca do na vrh Ostroga granica dijeli Pje šivce od sela Ozrinića i Bršna.

Plemenska oblast ima najveću dužinu u pravcu sjever-jug, od Orline do Garča oko 24 kilometra, a širinu od Ostroga do čevske granice oko 12 kilometara.

Pješivci su nekak bili kapetanija i u plemenu je imalo 737 domova. Dom je u prosjeku imao po 5 duša, tako da je izlazilo da su Pješivci imali 3700 stanovnika.

Morfološkim osobinama je slično zemljište u sa Bjelopavlićima.

Pješivci se dijele na dvije velike predione cjeline: Gornje Pješivce (sjeverni dio) i Donje Pješivce (južni dio).

GORNJI PJEŠIVCI


Ovaj široki, sjeverni dio pješivacke oblasti obuhvata tri velika naseljena predjela: na sjeverozapadu je Stubica, na istoku Povija i na jugu Cerovo.

 

STUBICA


se proteže od planine Budoša na zapadu pa do Trubasina na istoku. U sredini je njegovo glavno “selo” Stubica. Na zapadu je od njega, ispod Budoša, “seoce” Međeđe (množina) sa nekoliko kuća od raznih bratstava, a na istoku je, ispod velikog brda Smoljevika, drugo “seoce” Tolići sa svega jednom kućom zasebnog bratstva Kapešići.

Glavno stanovništvo u predjelu Stubici čini brastvo Nikčevići (s užim prezimenima: Jokčevići, Živkovići, Lakčevići, Jeremići i Radovići) koje broji 70 kuća. Za njim dolaze po veličini Strikovići ili Vučićevići, koji se dijele na “Strikoviće” u užem smislu (15 kuća) i Peroviće (15 kuća). Osim toga ima 2 kuće Šakorunjića i 1 Ivanovića.

POVIJA


se pruža cijelom dužinom od “glave” (početka) rijeke Zete na jugu pa do Ponora Slivskog na sjeveru. Povija se dijeli na pet “sela” i “selaca”. Najdalje je na jugu Stara Povija ili Donja Povija, više “glave” (početka) rijeke Zete. Ona je zaista najstarije naselje ovoga predjela. Ima svega desetak kuća. Na sjeveroistoku je od nje Gornja Povija, najveće naselje ovoga predjela. Na sjeveru od oba “sela” su Doline a još dalje na sjeveru, pod Vučičkim Ždrijelom, seoce Vučica. Najdalje je pak na sjeveru, po glavicama prema Slivlju, “selo” Kunak.

U predjelu Povije žive izmiješano dva bratstva zajedničkog porijekla: Mijuškovići (66 kuća) i Kontići (32 kuće). Osim toga ima samo još jedna kuća Šantića na mjestu Krstu kraj puta za Ostrog.

 

 

CEROVO (stanovnici: Cerani; pridjev: cerski)

se prostire od brda Drmića (više početka rijeke Zete) i od izvora rijeke Oboštice (desne pritoke Zetine) na jugoistoku pa do planine Troglava na sjeverozapadu.

Sva su naselja ovoga predjela po pitomim dolovima i valama, koje zauzimaju prostrani predio između brda Drmića (na jugu), Smoljevika (na sjeveru) i Kupića (na zapadu) i koje narod označava opštim imenom “umina” ili, rjeđe, “župnina” za razliku od “planine” koja nastaje dalje na zapadu.

Cerovo se dijeli na devet “sela”. – Najjužnije su od tih “sela” Vukićevići, koji se dijele na dva manja “sela”: istočno su Vukićevići a zapadno Dobruš. U oba ta seoca ima ukupno 15 kuća, sve bratstva Vukićevića. – Sjeverozapadno od ovoga “sela” su Đuračići, “selo od 3 dima brastva Zmijanovića“. Na sjeveru su od Đuračića Đurovići sa 14 kuća brastva Đurovića. – Na sjeveroistoku je od Đurovića a upravo na sjeveru od “glave” Zetine “selo” Magudovica sa “6 dima brastva Magovčevića“. – Na sjeverozapadu su od Magudovice, oko glavnog puta, Bogetići. U njima živi nekoliko malih brastava. Četiri od njih – Magovčevići (5 kuća), Premovići (5 kuća), Jokovići (3 kuće) i Dragićevići (3 kuće) – zajedničkog su porijekla, ali se svako od njih samo tako preziva. Ostala su brastva: Mandalenići (3 kuće), Vučetići (2 kuće) i Kontić (1 kuća).

Na zapadu su od Magudovice i od Bogetića Škuletići, i selo i bratstvo istoga imena. Ima ih 7 kuća. – Na sjeverozapadu od njih, a ispod brda Kupića, je “selo” Potkupić. U njemu su dva zasebna brastva: Lješkovići (15 kuća) i Živkovići (5 kuća). – Na sjeveru od Potkupića su Gostojevići, u kojima žive tri omanja brastva: Lalatovići (6 kuća) i Cebalovići (6 kuća) su zajedničkog porijekla, ali se drže svako svoga prezimena, a Roganovići (7 kuća) su sasvim zasebno bratstvo. – Na sjeverozapadu od Gostojevića su Paprati ili Poprati, u kojima živi samo jedno bratstvo. Papračani ili Popračani, kojih ima 30 kuća a prezivaju se i užim prezimenima: Vučinici, Banjovići i Mrvoševići.

DONJI PJEŠIVCI


Čine južnu, uzanu polovinu pješivačke oblasti. Njihova naselja počevši od sjevera pa k jugu idu ovim redom: Drenovštica, Milojevići, Vitasovići, Bogmilovići, Zagorak, Selišta i na jugozapadu od Selišta Do.

U cjelini uzeti, Donji Pješivci predstavljaju široku planinsku stranu ili padinu sa nagibom od zapada ka istoku, od visokih planina i brda na granici prema Ozrinićima pa ka Zetskoj dolini.

I Pješivci je zovu opštim imenom Strana sve do niskih ravnica i stupnjeva u neposrednoj blizini Zete, koje opet označavaju opštim nazivom Polje. To je prostrana površina, pored djelova koji su pod gorom ili stjenoviti, puna “lastvi” (planinskih “podova” i “podanjaka” tj. Stupnjeva, sa lijepom zaravnjenom površinom, koja je sva pokrivena travom), “vlaka” ili “laka” (velikih, talasastih površina pod livadama), “dolova”, “vala”, polja i “lugova” (to su prostranija i vlažnija polja kraj rijeke ili rječice).

Sva su donjopješivačka naselja po ivicama i po stranama ovakvih zemljišnjih partija, podesnih za ljudski život, i to samo po onima koje su u nižem dijelu ove oblasti, bliže Zetinoj dolini. A svuda više njih dalje na zapadu nastaje “planina” sa pašnjacima i gorama.

DRENOVŠTICA


(stanovnici: Drenovljani; pridjev: drenovski i drenovački) se svojim zemljištem proteže od Golih Brda na sjeverozapadu (na granici prema Ozrinićima) pa do potoka Dobrika, desne pritoke Zetine, na jugoistoku. Ima dva glavna “sela”: Drenovšticu na sjeveru i Tunjevo Drenovačko na jugu.

“Selo” Drenovštica se dijeli na dva “kraja”: “gornji (sjeverni) kraj sela se zove Kuće Backovića a donji (južni) kraj Kuće Perunovića“. “Na sred sela je crkva Sv. Nikola”. – Tunjevo Drenovačko je “selo taman kod Dobrika” tj. na sjeveru više njega.

U oba drenovačka “sela” žive dva bratstva, koja vode porijeklo od istog pretka: Backovići (45 kuća) i Perunovići (takodje 45 kuća).

Petar Perunović Perun

MILOJEVIĆI


imaju takođe pored svoga glavnog “sela” Milojevića, koje je na sjeveru, kod crkve, i drugo, manje “selo”, Tunjevo Milojevićsko, koje je više Tunjeva Drenovačkog, na zapadu od njega. U oba “sela” stanuju izmiješano dva milojevićska bratstva: Rosandići (17 kuća) i Radulovići (s užim prezimenima “Radulovići” – Gavrilovići i “Spica”; ukupno 20 kuća).

VITASOVIĆI


su između vrela Dobrika na istoku i Brezova Dola i Komnenove Doline na zapadu (na granici prema Ozrinićima).

Njihovo su glavno naselje Vitasovići u sredini ovoga predjela, oko crkve, u dva dola (Zmijinice i Radovča Dolina), i njega stanovnici i označavaju kao “selo”; ali osim toga ima dosta kuća i u nekoliko drugih manjih naselja, koja su većinom po dolovima na zapadu i jugozapadu od glavnog “sela”, u “planini”. Počevši od istoka pa dalje naviše ona idu ovim redom: Vlaka Voznička, Bačvenik, Ulin Serbeč, Papratni Do, Papratine (do) i Jasenovi Do.

Glavno stanovništvo ovog predjela čine četiri bratstva, koja su sva porijeklom od zajedničkog poznatog pretka (Štekovića) a zovu se: Spasojevići (10 kuća), Radojičići (10 kuća), Miloševići (3 kuće) i Savićevići (5 kuća). Osim ovih ima još i jedno bratstvo zasebnog porijekla, Minjići (3 kuće).

BOGMILOVIĆI


se prostiru od Zete kod ušća potoka Smrdana pa na jugozapad do vijenca planine Lupoglava, poglavito do njegove velike glavice, “Koma od Lupoglava”.

Glavno su naselje “selo” Bogmilovići u nekoliko dolova i dolaca u blizini crkve, sa 32 “dima”. Na sjeverozapadu od njih ima još samo 4 kuće u Rudinicama, talasastoj zaravni ispod Borove Strane.

Bratstva ovoga predjela su: Milunovići (3 kuće) i “Breškovci”, jedno bratstvo koje se starinom tako zvalo, a sada se dijeli na manja bratstva, koja se zovu samo svojim užim prezimenima: Boškovići (21 kuća), Perovići (6 kuća), Adžići (1 kuća) i Mijuškovići (5 kuća).

ZAGORAK i SELIŠTA


Ovo su dva “sela” istog velikog naselja, za koje se ponekad u govoru čuje opšte ime “Selište“, ali pošto se mnogo češće imenuje svako od ovih “sela” za sebe, mi smo ih svako za sebe i naveli. Ipak smo ih morali uzeti zajedno, jer im je “udut” zajednički: u oba “sela” živi jedno glavno bratstvo, koje je prvobitno imalo sve zemljište zajedničko, pa ga je poslije u više mahova dijelilo na uža bratstva i na “dimove”, tako da su sada Zagorčanima i Selištanima i privatna imanja u oba “sela” jako izmiješana.

“Selo” Zagorak je u “Polju”, tj. U Zetinoj dolini, oko potoka Smrdana i više njega (zapadno od njega) do pod Zagoračku Stranu. Razlikuje se Zagorak, koji je na jugu, više crkve Sv. Jovana (zajednička crkva Zagorčana i Selištana), i Donji Zagorak, koji je na sjeveru, ka potoku Dobriku. Glavno je naselje Zagorak, i u njemu je većina (oko dvadeset) kuća na mjestu, koje se zove Topole, a ostatak na mjestu s imenom Ropotine.

U “selu” Zagorku ima tri bratstva. Jedno su “Zagorčani” ili Šćepanovići s užim prezimenima Lakčevići i Đurovići (ukupno 17 “dimova”). Oni su grana opsteg selisko-zagorackog bratstva, koje nema zajednickog prezimena, nego se zove po svoja dva glavna naselja “Selištanima” (njih zovu ponekad i opštim nadimkom “Srnadičići“) i “Zagorčanima”. Druga su grupa zagoračkog stanovništva 5 kuća bratstva “Selištana” (Srnadičica). Treće su Vulanovići, zasebno bratstvo od 7 “dimova”.

“Selo” Selišta se proteže sjeveroistočnom stranom Srednje Gore, ali osim toga ima i dva svoja seoca podaleko na sjeverozapadu, u “planini”: jedno su Jarebičine Doline a drugo Javor. U cijelom “selu” ima ukupno 30 kuća sve od bratstva “Selištana” (“Srnadičica”, s užim prezimenima: Radojičići, Markovići, Đukići i Jankovići).

DO


Je vrlo prostrano naselje, koje zahvata cijelu veliku “valu” ispod Veljega Garča, na sjeveroistoku od njega pa dalje sve do Srednje Gore. Stanovnici se zovu “Doljani“, pridjev glasi “doljski“.

U Dolu su četiri “sela”: najdalje su na jugu Ržišta, ispod Garča; na sjeveru od njih Matkovići; dalje na sjeveru, kod zajedničke doljske crkve (Sv. Đorđa), “selo” Do, a na sjeverozapadu od njega, ispod greda visoke planine Đinove Glavice, Đurčići.

U “selu” Matkovićima živi samo bratstvo Matkovići, koga ima “6 ognjišta”, a u “selu” Đurčićima samo bratstvo Uskokovići (10 kuća). U druga dva doljska “sela” stanuju izmiješano bratstva” Pavićevići (50 kuća), Antovići (4 kuće), Rajovići (3 kuće) i Miletići (3 kuće).

 

Dio fotografija preuzet sa onogost.me

Takođe pogledajte

most na pritoci Zete

Ljutotuk: UZKD posjetila most na pritoci Zete

Da je glas zajednice važan i da se daleko čuje, potvrdila je današnja posjeta predstavnika …

Čuda su moguća: Danas je Sveti Vasilije Ostroški

Srpska pravoslavna crkva i vjernici slave danas Svetog Vasilija Ostroškog – velikog čudotvorca, čije se …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

%d bloggers like this: