Naslovna - Mjesta i znamenitosti - PLANINSKE STAZE U DANILOVGRADU
PLANINSKE STAZE U DANILOVGRADU
Foto Pedalaj.me

PLANINSKE STAZE U DANILOVGRADU

Na području opštine obilježene su dvije nacionalne planinske staze za pješačenje, planinski biciklizam, eko staze i tri lokalne planinske staze. Nacionalne planinske staze za pješačenje i planinski biciklizam – (staza 454 Danilovgrad, Gorica, Slatina, Borov Do, Studeno, Cetni Do, Razmet Do, Mokra Ponikvica, Suva Ponikvica, Brajovićka Ponikvica i staza br. 486 Brajovićka Ponikvica, Vukotica, Gostilje, Danilovgrad).

PLANISKE STAZE U DANILOVGRADU

Ukupna dužina staza je preko 100km, koje dalje vode do opština: Podgorica, Nikšić, Kolašin i Cetinje.


Izvještaj sa sajta pedalaj.me

Danilovgrad (22km od starta, 50mnv) nikako ne treba napustiti bez bar malo skitanja kroz uličice u centru, zakićene nasmiješenim starim fasadama. Bašta nekog kafića ili restorana u pješačkoj zoni biće odlična baza za posmatranje i hvatanje pulsa lokalnog života. A kao što svaki pravi putnik dobro zna, bez tog tajnog ulaska u skute mjesta u kome se nalazimo, bez zamišljanja o tome kako bi izgledao naš život u njemu, nema one blage melanholije koja putovanje uzdiže na viši nivo. E pa, Danilovgrad je dobro mjesto za kvalitetno maštanje o alternativnim sudbinama, i ne treba propustiti priliku za to. A za sve ostalo što je konkretnije od melanholije, možemo da posjetimo sajt turističke ogranizacije tog gradića: www.tod.co.me.

Od Danilovgrada se trasa naše rute poklapa sa trasom rute TT1. Iz mjesta izlazimo ka sjevernom kraju, prelazeći preko Zete (lijevo ispod mosta je lokalna plaža).

 

Najveća atrakcija u okolini Danilovgrada je oko 19km udaljeni manastir Ostrog, do čijeg se zdanja uzidanog u liticu visoko iznad doline može stići odličnim novim putem. Skretanje za manastir (lijevo) prolazimo na oko 3km od centra grada. Ostrog posjećuju ljudi iz svih krajeva svijeta, pa bi i za nas mogao biti odličan poludnevni detur…

Na ulazu u seoce Potkraj prolazimo kroz zeleni „tunel“ iza koga počinje (4,5km od centra Danilovgrada) prvi veliki uspon na našoj turi: na planinu Prekornicu, dužine 24km, sa 60m na 690mnv. Nagib je na startu oko 9%, kasnije je blaži.

Lijevo se iza magistrale ka Nikšiću diže dugo tijelo Bijelova. Lagano osvajamo pogled na čitavu ravnu i prostranu Bjelopavlićku dolinu u kojoj leži Danilovgrad. Asfalt je uzan, solidan. Bujno rastinje duž puta zamjenjuje kržljavo grmlje od koga nećemo dobiti mnogo hlada – stoga u ljetnjem danu ovaj jako naporni i dugi uspon treba planirati za rano jutro ili kasno popodne.

Od česme i spomenika sa lijeve strane (7,1km, 230mnv) nagib ponovo postaje intenzivniji (9%) ali ima i dosta blažih djelova, počinju serpentine. No na tom dijelu zelenilo ponovo pravi hlad. Lijepi vidici se podrazumijevaju, a na prevoju Krstac, na kome sa strmog zida talasa koji smo zajahali konačno uranjamo u krašku unutrašnjost Prekornice, dobijamo oproštajni poklon: najbolji pogled na dolinu. Ovdje se završava i najteži dio uspona, dalje će biti nešto lakše.

Iz dola Poljica (16,5km od Danilovgrada) ponovo se penjemo (9%), sada po lošijem asfaltu. Uspon se zatim pretvara u goredoliranje po pustom putu koji vodi kroz nisko zelenilo, spuštajući nas u dolinicu katuna Bzo i u Borov dol (19km). Tu skrećemo desno, na istok, i penjemo se do izvora Studeno (21km od Danilovgrada, 1150mnv), popularnog piknik-mjesta (na kome ćemo teško nekoga sresti ako nije vikend). Izvor se nalazi oko 100m lijevo od putokaza TT4 i table koja obavještava o nazivu lokacije.

Put nas dalje vodi kroz dugo i zanimljivo vikend-naselje, i blago se penje uvodeći nas u šumu sa puno hlada. Na 23 km od Danilovgrada i na 1207mnv, kod velike zgrade planinarskog doma „Studeno“ sa lijeve strane, završavaju se i vikend naselje i asfalt, i počinje loš makadam (neuvaljan, ponegdje razbijen vodom), koji se srećom umjereno penje.

Planinarski dom „Studeno“ je otvoren samo po najavi, obratite se ovdje: prekornica.me/planinarski-dom

Prelazak preko Prekornice na ovom dijelu sastoji se od neprestanog silaženja na dna krševitih „kašika“ i penjanja uz njihove drške – osjećaćemo se ponekad kao gutljaj ribljeg ulja u nekoj pravoj kašici, koje neko eto nikako da proguta…

U tom natezanju prolazimo i zanimljivi Ćetnji do – malo otvorenog prostora i trave, da razbiju monotoniju šume, pa opet težak uspon u šumu, „divljim“ makadamom. Posle oko 1-1,5km (4km od doma), ponovo malo otvorenog neba u dolu prikladnog imena „Dočići“, ali i početak nešto boljeg makadama. Oko 2km dalje završava se naš dugi uspon iz Potkraja. No kako smo već pomenuli, nastavak puta neće proći bez kraćih uzbrdica.

Po nekom žarkom ljetnjem danu prijaće duga vožnja kroz šume Prekornice a i ljubitelji šumskih mirisa, svjetlosti i sjenki će biti na svome, ali je moguće i da će nam se takva okolina već povremeno činiti monotonom. Zato će katun Suva Ponikvica biti dobrodošla promjena. Malo iza njega je katun Srednja Ponikvica (34km od Danilovgrada, 11km od doma Studeno, 1460mnv), u kome skrećemo lijevo (na sjever), odvajajući se od rute TT1 koja tu odlazi desno, ka istoku.

Na narednih 3km se penjemo na 1650mnv a onda preko malog katuna Dević bor spuštamo do šumske raskrsnice (40,5km od Danilovgrada, 18km od doma, 1430mnv) na kojoj nam s lijeva, iz pravca Nikšića odnosno nedalekog izletišta „Zabran kralja Nikole“, dolazi ruta TT2. Nastavljamo desno, uzbrdo i preko vrha Dević Bor (1500mnv), da bismo se posle samo 2km nadomak katuna Rekočica pozdravili i sa tom rutom: ona odlazi desno a mi ćemo lijevo ka Seocu, najvećem rudokopu rudnika boksita Nikšić.

Makadam je sada pretežno sasvim dobar, pa lako napredujemo kroz kraj pod imenom Štitovo, preko Lazareve i Piperske lokve. Ponovo malo uzbrdo pa malo nizbrdo kroz šumu – u cjelini se ipak više penjući – preko brda Mali Borovnik stižemo nadomak rudnika.

Na 52km od Danilovgrada (29,5km od doma Studeno, 1535mnv) ulazimo u zonu miniranja. Ovdje se nalazi tabla koja će nas obavijestiti o vremenima miniranja, što znači da se može desiti da moramo da sačekamo neko vrijeme.

Vremena miniranja: 10-11h, 13-14h, 17h.Treba uzeti u obzir da se mogu promijeniti ne samo ova vremena nego i izgled puta u ovom kraju – zavisno od promjena na površinskom kopu, trase kretanja rudarskih mašina, itd.

Kroz zonu se krećemo na narednih 1,6km puta, prolazeći usput ivicom površinskog kopa – čudan, atraktivan, a u isto vrijeme i deprimirajući prizor. Na izlasku iz zone (54km od Danilovgrada, 31km od doma Studeno, 1530mnv) počinje asfalt na kome ćemo se zadržati samo narednih 1,5km: na kraju tog rastojanja ćemo skrenuti desno, na makadam. (Asfalt nastavlja preko rudokopa Štitovo u dolinu rijeke Gračanice i pored jezera Liverovići ka Nikšiću)

Negdje na sredini zone počinje oko 6km dug spust, pa ćemo brzo napredovati do 60. km od Danilovgrada (37km od doma Studeno, 1330mnv). Usput prolazimo tačku sa koje se otvara lijep pogled na jezero Krupac, zapadno od Nikšića. A onda nas (iz čista mira) čeka 5,5km dug uspon preko zapustjelih kamenih i betonskih zdanja naselja Kucko brdo, pored još jednog površinskog kopa – i nazad na visinu sa koje smo upravo sišli… Iza naselja makadam postaje lošiji. Vozimo kroz četinare a unaokolo se valjaju i pjene ljuti talasi krševitih brda.

Posle uspona se put prvo lagano pa sve intenzivnije spušta ka dolini Bojovića luke. Na dnu doline dolazimo na mjesto (68km od Danilovgrada, 45km od doma Studena, 1440mnv) na kome izlazimo na uzani asfaltni put i produžavamo njime lijevo. (Desno se ide ka 7km udaljenom Kapetanovom jezeru.)

Kapetanovo jezero je ukras već po sebi čudesnih Moračkih planina. Iako je ugroženo gradnjom zidanih kućica koje kvare i ruže nekada netaknutu idilu pored ovog gorskog oka, čovjekova ruka nije mogla da promijeni savršenu ljepotu njegovog položaja i okruženja: grandiozni prirodni amfiteatar čuva modro vodeno ogledalo koje čitavo nebo s lakoćom zahvata u svoj dlan. Sjeverni zid ovog skrivenog brloga magije završava se visokom terasom omeđenom ogromnom gredom Brnjik, sa „ložama“ za prave zaljubljenike i planinare – oni koji se popnu do tamo (oko 45 minuta pješačenja kozjom stazom) mogu najbolje da osmotre dragocjenu igru čarobnog štapića majke Prirode, ali i da uživaju u još jednom jezeru (Manito jezero), koje je eto riješilo da se srebri baš tu gore.

Na putu do jezera prelazi se i preko nestvarnog bijelog talasa Međeđe grede. A oni koji žele još više, mogu od jezera da nastave niz fantastični, 11km dugi kanjon Mrtvice do izlaska na magistralu ka Mojkovac – Podgorica, u selu Međuriječje. (Ovo je izlet uglavnom za pješake. Uporni će uspjeti da prođu i biciklima, ali pošto se oni na dosta mjesta moraju ponijeti po nekoliko metara, ovo nije avantura za teško natovarene bicikle.)

Lagano se spuštamo prelijepom dolinom do seoca Krnja Jela (par kuća). Nastavljajući kroz neodoljivi pejzaž, napuštamo asfalt (72,5km od Danilovgrada, 50km od doma Studena, 1400mnv) i krećemo lošim makadamom na sjever, ka još uvijek udaljenom motelu Vučje.

Na putu do tamo najprije ćemo savladati 2km dug uspon zatravljenim putem (dobar za vožnju) na brdo Konjsko (sa 1355 na 1485mnv) kroz široki otvoreni predio na kome trava jedva uspijeva da pripitomi oštre zube kamena koji pokriva.

Orijentacija za kretanje nam je visoka radio-antena koja se vidi izdaleka, i pored koje treba da prođemo. Oko 400m prije nje nailazimo na kameno pojilo Konjski ubao (desno). Na ovo mjesto ćemo se vratiti iz motela, i tada ćemo produžiti puteljkom koji sada naziremo u livadi desno.

Na vrhu brda ulazimo u nisku šumicu (za pesimiste) odnosno visoko žbunje (za optimiste) a malo zatim kroz već sasvim pristojnu i prijatnu listopadnu šumu spuštamo se do motela „Vučje“ u istoimenom ski-centru (80km od Danilovgrada, 58km od doma Studena, 1370mnv).

Takođe pogledajte

Bjelopavlići: Vođe i skupštine

Sjeverno od Danilovgrada nalazi se selo Vučica, u čijem sastavu su Rova, gdje su se …

Kujava: Vilinski svijet, vilinsko kolo

U stara vremena vladalo je vjerovanje da postoje razna bića poražena u sukobu s višim …

Оставите одговор

%d bloggers like this: