Ranko Jovović

RANKO JOVOVIĆ

Ranko Jovović je rođen 1941. godine u Kosiću kod Danilovgrada. Osnovno i srednje obrazovanje završio je u Danilovgradu i Podgorici. Studirao je na grupi Jugoslovenska književnost i srpskohrvatski jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu.

„Ranko Jovović je jedan od najbuntovnijih i najžešćih pjesnika svoje generacije, izražene subjektivnosti i nesputanog temperamenta. Njegovo je pjesništvo u izrazu raspeto između ispovjednog, lirskog i buntovnog do povremenih destruktivnih tonova.“

KNJIGE POEZIJE:

• „Gvozdena šuma“ (1968)
• „Dodir tame“ (1971)
• „Jemstvo“ (1974)
• „Divlji plač“ (1977)
• „Psa mi“ (1981)
• „Poljubac za Anu Ahmatovu“ (1985)
• „Gomilanje straha“ (1986)
• „Zemlja za ukop“ (1987)
• „Crnjanski“ (1994),
• „Pagani pred raspećem“ (1994)
• „Šta je čovjek bez podviga, Gospode“ (1998)
• „Mračni hljeb“(2001)
• „Moj doprinos razaranju svijeta“ (2007).
• „Munje i molitve“ (2008).
• „Ne okreći od mene glavu, Gospode“ (2010).

Njegovi poetski izbori predstavljeni su ostvarenjima „Druženje sa Sokratom“ (1983), „Zalazak sunca zauvijek“ (1989) i „Vuci u žalosti“ (1995).

Objavio je knjige zapisa, intervjua i eseja: „Neka mi ne bude ništa oprošteno“ (1995) i „Doba divljanja“. Dobitnik je više značajnih književnih priznanja. Pesme su prevođene na ruski, engleski, italijanski i druge jezike. Bio je dugo godina urednik „Stvaranja“.

„Jovovićev doživljaj svijeta pun je paradoksa, njegova poezija obiluje osjećanjima nemira, bunta, nepristajanja na strah, nadograđenih uspjelim estetskim doživljajem i bogatom asocijativnošću.“

„Rijetki su pjesnici ovog spoja, i rijedak je Ranko Jovović što munjama i molitvama, s oporošću i gorčinom, s retorikom u svom stilu, i s molitvom u svom stilu, grubo i prekorno, s drainčevskom energijom bandita i romantičnom dušom pjesnika, od početka stvaralaštva, vlada vrhovima srpske poezije. Put njegove poezije je razvojni, ne po hijerarhiji, već po dubini neosporne vrijednosti.“