By Za Markovdan se od davnina vezuju mnogobrojni običaji i vjerovanja.
Na Markovdan vjeruje narod, nikako ne valja drijemati preko dana jer će se onda biti bunovan i pospan preko cijele godine, izuzetak su oni koji su već „zgriješili“ i spavali na Đurđevdan.
Markovdan se obilježava i praznuje od davnina, a vjerovalo se da će onoga ko se danas griješi i ne poštuje apostola Marka stići kazna.
Kazna će biti oluja i gromovi koji bi mogli da mu uništiti imanje. Upravo zbog toga zemljoradnici ne rade na svojim imanjima.
Ovaj dan su praznovali kovači vjerujući da bi im miševi izgrizli mehove ako bi tog dana radili.
Marko je bio saputnik i pomoćnik apostola Petra, koji ga je u svojoj prvoj poslanici nazvao svojim sinom, ali ne sinom po tijelu, nego po duhu. Kada je Marko bio s Petrom u Rimu, vjernici su ga zamolili da im napiše o spasonosnoj nauci Isusa Hrista, njegovim čudima i životu.
Tako je Marko napisao jevanđelje, koje je video i apostol Petar, jedan od prvih 12 Hristovih učenika, i posvjedočio da je istinito.
Petar je Marka postavio za episkopa i poslao ga u Misir da propovjeda. Misir je u to vrijeme pritiskao gusti mrak neznaboštva, idolopoklonstva, gatanja i zlobe. Sveti Marko je, uz Božiju pomoć, uspio da posije sjeme Hristove nauke po Liviji, Amonikiji i Pentapolju.
Iz Pentapolja je došao u Aleksandriju, gdje je zasnovao hrišćansku crkvu i postavio episkopa, sveštenike i đakone. Marko je svoju propovjed potvrđivao mnogobrojnim velikim čudima. Kada su ga neznabošci optuživali da razara njihovu idolopokloničku vjeru i kada je gradonačelnik počeo da ga traži, Marko je ponovo pobjegao u Pentapolj, gdje je nastavio svoje djelo.
Marko se poslije dvije godine vratio u Aleksandriju, na veliku radost vjernika, čiji se broj višestruko povećao. Tada su ga uhvatili neznabošci, vezali ga i vukli po kaldrmi vičući: „Povucimo vola u obor“. Teško povrijeđenog i krvavog bacili su ga u tamnicu, gdje mu se prvo javio anđeo koji ga je hrabrio i krepio. Zatim mu se javio i sam Isus Hrist, koji mu je rekao: „Mir Tebi, Marko, jevanđelisto moj“, a Marko mu je odgovorio: „Mir i tebi, gospode moj Isuse Hriste“.
Zlobni ljudi su sutradan izvukli Marka iz tamnice i ponovo ga vukli po ulicama i ponovo vikali: „Povucimo vola u obor“.
Iznuren i izmožden, Marko je izustio: „U ruke tvoje, gospode, predajem duh moj“, i umro, 68. godine u Aleksandriji.
Sarkofag svetog Marka nalazi se u Veneciji u crkvi posvećenoj ovom jevanđelisti.
Comments