By Pravoslavna crkva danas obilježava Vozdviženje Časnog Krsta – Krstovdan, sjećanje na događaj kada je pronađen krst na kojem je raspet Isus Hristos. Časni Krst je pronašla carica Jelena, majka cara Konstantina Velikog, kada je bila na poklonjenju Hristovom grobu u Jerusalimu.
Nakon što je preuzeo vlast nad cijelim Rimskim carstvom, car Konstantin Veliki želio je da obnovi hrišćanske svetinje u Svetoj zemlji.
Jedna od najvećih želja Svetog cara Konstantina i njegove majke, Svete carice Jelene, bila je da pronađu Časni Krst na kojem je bio raspet Isus Hristos. Carica Jelena je nakon mnogo muke i truda uspjela da dozna gdje se nalazi Časni Krst i naredila je da se kopa zemlja.
Nakon izvjesnog vremena, kopači osjetiše divan miris iz zemlje, a nedugo zatim otkopaše i tri krsta, tablicu na kojoj je pisalo „Isus Nazarećanin, car Judejski“ i klinove kojima je bio prikovan za Krst.
Ne mogavši da razaznaju na kojem je tačno krstu bio raspet Hristos, dosjete se da na mrtvaca, čija je pogrebna povorka prolazila, polože sva tri krsta. Kada je Časni Krst dotakao tijelo mrtvaca, on je vaskrsao, a Krst je odnesen na Golgotu.
Na vijest da je Časni Hristov Krst pronađen, okupilo se mnoštvo naroda – svi su željeli da ga vide, dodirnu i cjelivaju. Patrijarh Makarije odlučio je da podigne Krst na jedno uzvišenje.
Prvo uzdizanje, Vozdviženje, Časnog Krsta dogodilo se 326. godine i od tada je Časni krst stajao u srebrnom kovčegu u Hramu Hristovog Vaskrsenja koji je carica Jelena potom podigla na Gologoti.
Taj dan se slavi kao Krstovdan, jedan od najznačajnijih praznika u godini. I pored njene želje da ta relikvija ostane netaknuta, vjekovima je od Časnog Krsta uzimana čestica po čestica i raznošena po cijelom svijetu.
Praznik je obilježen crvenim slovom i na taj dan se obavezno posti, a mnogi vjernici jedu samo hljeb i grožđe.
Jesenji Krstovdan se uvijek obilježava 14. septembra po starom, odnosno 27. septembra po novom kalendaru.
Inače, na ovaj, jesenji Krstovdan se bere i sveti bosiljak. Ova biljka je u narodu poznata kao „Božja“ i veoma je važna za običaje. Kažu da se prvo sadi bosiljak, pa tek onda druge biljke i cvijeće.
Comments