Krovne vrste su značajne za očuvanje biocenoza i biotopa i njihovom zaštitom štite se druge vrste na datom staništu. Takođe, krovne vrste se koriste za odabir zaštićenih područja i definisanje minimalne površine koju treba zaštititi. Na području koje obuhvata Park prirode rijeka Zeta žive vrste koje su zaštićene nacionalnim i međunarodnim zakonodavstvom.

Bioindikatori su organizmi koji se koriste za prikaz stanja životne sredine. Ovi organizmi služe za praćenje (monitoring) stanja i promjena u ekosistemu. Bioindikatorske vrste se koriste za utvrđivanje promjena u životnoj sredini, registrovanje zagađenja i utvrđivanje efekata zagađenja na ekosistem. Praćenje indikatorskih vrsta i prikupljanje podataka o njima omogućava utvrđivanje promjena u staništima na osnovu trendova njihovih populacija.

Praćenje bioindikatorskih vrsta predstavlja osnovni aspekt u zaštiti prirode, upravljanju ekosistemima i planiranju konzervacionih mjera na osnovu analize stanja. U zavisnosti od potrebe vrši se odabir pojedinačne vrste ili grupe vrsta koje su osjetljive na promjene u vodenim staništima i predstavljaju bioindikatore voda. Dekapodni slatkovodni rakovi, vilini konjici i školjke predstavljaju najznačajnije bioindikatorske vrste u različitim tipovima akvatičnih staništa, zbog svoje osjetljivosti na promjene kvaliteta sredine, veličine i jednostavne identifikacije.

Kroz projekat “Vode Balkana: biomonitoring za Park prirode rijeka Zeta” koji realizuje NVO Program za životnu sredinu (Environment Programme – EnvPro) sprovedena su istraživanja i odabrane indikatorske vrste koje će u narednom periodu biti praćene na odabranim lokalitetima u Parku prirode rijeka Zeta. Za monitoring su odabrane lako prepoznatljive vrste da bi se u aktivnosti praćenja vrsta i očuvanje rijeke Zete mogli uključiti svi ljubitelji prirode.

U narednim tekstovima predstavićemo odabrane indikatorske vrste koje žive u Parku prirode rijeka Zeta.

Dvozubi potočar – Cordulegaster bidentata Selys, 1843

Dvozubi potočar je vilin konjic. Vilini konjici su najznačajniji vodeni insekti. Tijelo dvozubog potočara je crno sa žutim šarama. Dužina tijela je 7,5 do 8,5 cm. Raspon krila je oko 11 cm. Larve ovog vilinog konjica žive u vodi, u malim potocima i izvorima u kojima ima djelova sa kamenom, organskim muljem, pijeskom i česticama zemlje, a koji su okruženi drvećem i žbunjem. Odrasli žive oko izvora i potoka.

Jedno od staništa dvozubog potočara, Izvor Vrela, Mandići – Rošca

Zbog svoje veličine i rasporeda crnih i žutih šara lako su uočljivi i prepoznatljivi. Larve i odrasli vilini konjici se većinom hrane insektima i tako smanjuju broj parazita, komaraca, muva i obada. Na taj način sprečavaju prenošenje bolesti poput lajšmanioze, groznice zapadnog Nila, Denga groznice i sl.

Vrsta dvozubi potočar je indikatorska vrsta koja reaguje smanjenjem brojnosti ili nestajanjem iz staništa ukoliko dođe do njegovog zagađenja ili izmjene. Ova vrsta je takođe pokazatelj održivog uticaja ljudi na izvorska staništa. Larve su brojne u izvorima koji su građeni na tradicionalan način i u kojima je očuvan stalan protok vode.

Na području Bjelopavlićke ravnice ova vrsta se može sresti u skoro svim izvorima koji nijesu u potpunosti kaptirani. Dvozubi potočar živi samo u Evropi tako da je ova vrsta evropski endem. Na Crvenoj listi vilinih konjica Evrope u kojoj je kategorisan nivo ugroženosti vrste i njenih staništa, dvozubi potočar je u kategoriji NT (eng. near threatened) – skoro ugrožena vrsta. Srijeće se na potocima i izvorima u urbanim sredinama na čitavoj teritoriji Crne Gore.

Dvozubi potočar je ugrožen zbog nestajanja staništa usled uticaja čovjeka i klimatskih promjena. Primjeri uništavanja staništa su kanalisanje i isušivanje potoka i kaptaže izvora, odlaganje čvrstog otpada i izlivanje otpadnih voda.

Zaštitom ove vrste štite se i druge vrste koje žive u ovim staništima. Očuvanjem staništa ove vrste čuvamo čistu pitku vodu za sebe i svoje potomke.

Autor: EnvPro – NVO Program za životnu sredinu,