Intervju, Zeliha Kirmilis: Crna Gora je samo jedna i ja volim ovu zemlju

„Imam san od davnina; stvoriti vrt sa svim bojama prirode. Put me je odveo u Danilovgrad, Crnu Goru da ostvarim svoj san i tamo sada raste Zelcestan, svijet snova / nebo Zel. Znam, ovaj put neće biti lak; ali takođe znam da i to nije toliko teško. Hajde da se pridružimo mojem snu … “

Motivacioni uvod na blogu Zelcestan gdje možete pročitati o putovanju i radu drage dame iz Zagorka, Danilovgrad.

Nomad koji voli  putovati. Zeliha je odlučila nakon gotovo 15 godina rada u brodogradilištu mega jahti preseliti u Danilovgrad, kako bi ostvarila svoj san.

Ovo će biti naš prvi intervju sa strancem. Zapravo, danas više ne možemo reći stranac, jer ste odlučili da budete stalni član naše zajednice. Možete li nam reći nešto više o vašem putovanju od Turske do Zagorka. Šta je za vas bio okidač, motivacija?

Mnogo godina sam planirala napraviti vrt sa svim bojama svijeta. Zovem se Zeliha, ali prijatelji me zovu Zel.

Igrala sam se slovima i stvorila ime Zelcestan, što znači „svijet Zel“.

Kad sam vidjela prirodu Crne Gore; zaljubila sam se. Moguće je vidjeti sve boje prirode i rekla sam sebi; ovo je moj budući dom.

Na svom blogu pišete o životu na Zagorku i Crnoj Gori, praksama koje sprovodite na svom imanju, a koje su kombinacija permakulture, ekologije, recikliranja i održivog načina života. Da li su ove stvari uobičajene u Turskoj ili je to vaš način života?

Bojim se da nije baš tako uobičajeno. Izvori svijeta nisu beskrajni. Mali dio Turske to radi; čak je i u svetu rijetko.

Predmete koje posjedujemo bacimo kad nam dosade ili ako ostare pa čak i kad je potrebno minimalno održavanje odlučimo se da kupimo novi, umjesto da ga prenamijenimo ili čak recikliramo.

Dajem sve od sebe da gnjavim ljude da recikliraju i urade više „uradi sam „projekata, umjesto da samo odlaze i kupuju.

Sreli smo se na vašem imanju na dan kada ste sakupili veliki broj žira koji će postati šume u Podgorici i Danilovgradu. Zašto je ovo za vas lično važno?

Za održivo okruženje; moramo obratiti pažnju na prirodu. Uvijek kažem da je ta biljka danas; a sjeme je za sutra pa tako uvijek sakupljam sjeme gde god da odem.

Za buduće generacije, za djecu, moramo ulagati u prirodu i poljoprivredu. Priroda nam pruža ono što nam je potrebno, kao što su voda, hrana, kiseonik, a to moramo naučiti i svoju djecu.

Rekli ste da ste radili u velikom brodogradilištu. Možete li nam reći više detalja o tome kakav ste posao radili, koliko je bio naporan i da li ste možda dostupni našim kompanijama na primorskoj strani?

Radila sam 14 godina u sektoru proizvodnje mega jahti u Antaliji kao administrator.

Neke od dužnosti su bile da predstavljam kompaniju širom svijeta na osnovu datog POA (punomoćja), upravljanje životnom sredinom, OHS (bezbednost i zdravlje na radu), ugovore, logistiku, carinu itd.

Nije bilo lako biti u ovom sektoru kao žena, ali definitivno je bilo nevjerovatno iskustvo. Ovaj posao je dodao toliko vrijednosti mojoj ličnosti i mojim vještinama.

Volim da radim u timu i sarađujem sa ljudima. Govorim turski, engleski i pomalo njemački jezik, takođe učim crnogorski (hvala mojim komšijama na tome)

Recite nam nešto o svojim planovima u Danilovgradu i Crnoj Gori.

Kada čitam Blogove ili međunarodne forume o Crnoj Gori primjećujem da ljudi govore samo o nekoliko gradova ili mijesta. Crna Gora je mnogo više od toga.

Prije svega priroda je nevjerovatna, imate rijeku Zetu koja gotovo prelazi zemlju od kraja do kraja i prolazi kroz sam grad. Takođe je nevjerovatan manastir Ostrog, slap Nijagara u Podgorici – stranci nisu toliko upoznati.

Planirala sam da putujem sa svojim ljubimcima po cijeloj zemlji (imam dvije spašene mačke; pronašla sam ih kad su im bile samo deset dana i od tada smo zajedno) i zajedno kampirati i otkrivati, ali kao što znate i korona je uticala na moje planove . Nadam se da ću u budućnosti to učiniti kako bi moju sadašnju zemlju  predstavila svijetu.

Spašena mačad su našla dom na Zagorku

Kako vidite naše ljude i mentalitet? Da li smo možda slični ljudima odakle potičete?

Hvala Bogu, mentalitet Crnogoraca je mnogo bolji od onoga odakle sam ja došla.

Do sada sam bila u 17 država i mogu reći da Crna Gora ima tako visoko kvalifikovane omladine i dobro obrazovane ljude. Vrlo su prijateljski, nastrojeni i posebno mi je drago i imam sreće sa svojim komšijama.

Koje stvari vam se najviše sviđaju u Zagorku i Danilovgradu? Da li biste nešto promenili?

Danilovgrad ima mnogo prednosti po samoj lokaciji i okruženju; ali poznat je kao grad penzionera. Gradu trebaju boje i da je življi. Jednom sam posjetila umjetničku koloniju; bila je i izložba dječjih radova; svi su bili nevjerovatni.

Možda građevinske kompanije mogu da sponzorišu, daju boje i materijale, a volonteri mogu da ocrtaju svoje snove na zgradama, nakon korone?O

Obožavam da dijelim sjeme i biljke sa onima koji žele neke boje u svojoj bašti, slobodno mi možete pisati 🙂

Za kraj našeg razgovora, ako želite, možete poslati poruku našim čitaocima.

Život nije lak, naročito ne ovih dana; Mislim da se vjerom i predanim radom sve može riješiti. Crna Gora je samo jedna i ja volim ovu zemlju.