E ovako, pošto niko danas, od zaposlenih iz JU Centar za dnevni boravak Danilovgrad nije prisustvovao 13. sjednici Skupštine Opština Danilovgrad , a postavljena su neka pitanja od strane g-dina Rakočevića, ja ću, kao zaposleni stručni radnik ove ustanove, rado odgovoriti na neki dio pitanja, i dati sebi slobodu, da demantujem određene tvrdnje kao i da prikažem stanje iz nekog drugog ugla koji apsolutno ne pripada konstatacijama g-dina Rakočevića.

Prvo pitanje koje je g-din postavio (kad su primljene prve plate, široko zaobilazim, jer nisam bila dio tadašnjeg personala ustanove).
Treće pitanje, koje se tiče statusa i vremena trajanja statusa trenutne VD direktorice takođe zaobilazim.

Zadržavam se na drugom pitanju, koje se tiče stručnosti i trenutnog kadra u Dnevnom centru. A osvrnuću se i na određene konstatacije i tvrdnje koje se tiču humanosti i rada. A što se tiče prijetnje medijma, oni su, što se mene lično tiče, uvijek dobrodošli, a nije da nisu pravili priloge i radili intervjue vezano za naše aktivnosti.

Devet dobrih žena, a koje su propraćene i od drugih humanitarnih organizacija Dobrota liječi Fondacija „Želim ti proljeće“ i Vesela družina.
Dnevni boravak, kao usluga socijalne i dječije zaštite, podrazumijeva rad određenog stručnog kadra koji posjeduje položen ispit iz socijalne i dječije zaštite, i licencu za obavljanje osnovnih poslova u socijalnoj i dječijoj zaštiti. Svi koji ne potpadaju pod ovom kategorijom, a imaju određena stručna znanja, predstavljaju stručne saradnike (a ne radnike).

No dobro, da se vratim na suštinu – stručnost i humanost, to jeste pitanje g-dina Rakočevića koje se odnosi na stručnost i humanost. Stručnost – kao profesionalna kompetencija, a humanost – moralna odrednica.

Gospodine Rakočeviću, branim svoj integritet, ugled i dostojanstvo od dubioznih opaski koji bi mogli, na osnovu vaše izjave, biti narušeni, ili, u najmanju ruku, možda, neko ko ne zna pravo stanje STRUČNOG rada u dnevnom centru, može na osnovu vaše izjave, percipirati posao stručnog kadra kao nestručan, loš i olako shvaćen.

Gospodine, svaki dan u ovom poslu, susrećemo se sa novim izazovima, strahovima, strepnjama i brigama.

Mnoge oblasti rada sa djecom koja imaju razne smetnje iziskuje visok nivo empatije, humanosti i ljubavi. Ovdje govorim o RADU u pravom smislu te riječi. Radu koji je protkan emocijama, uz očekivanja pozitivnog ishoda (koji je nekada neizvijestan, nevidljiv ali nekada i očigledan, te rađa novu emociju zadovoljstva i daje vjetar u leđa za nove pobjede).

Gospodine Rakočeviću, slobodno dođite da vidite kako izgleda jedan radni dan. Isključivo govorim iz ugla STRUČNOG RADNIKA.
Isključivo govorim iz ugla osobe koja je uvijek bila pohvaljena za svoj rad, što od strane roditelja, što od strane gradske uprave, i drugih nevladinih organizacija sa kojima sam sarađivala.

Osobe koja nikada nije pripadala ni jednoj političkoj partiji.

Osobe koja je zaposlena kao neophodan treći stručni radnik, potreban za standarde ustanove.

Osobe koja živi u sadejstvu sa djecom koja pohađaju Dnevni centar, jer je neminovno, i nemoguće prekinuti misao o njima i nakon završenog radnog vremena.

Molim sve vas, jer se osjećam prozvanom, jer osjećam odgovornost da reagujem, da isključivo baratate sa činjenicama i da ne GENERALIZUJETE.

Magistar inkluzivnog obrazovanja,
Dunja Pajović, dio „nestručnog“ tima i „neznalica“ ustanove JU Dnevni centar.