Kao i uvijek vrijedni Admin ove stranice se vraćao sa posla u mješavini znoja i prašine, kad je stigao poziv za pivo.
Osokoljen istim požuri u grad i obeća sebi ‘samo jedno pivo i kući’.

Kao što to obično biva, par piva i jedna tekila kasnije, eto ti nas u Picerija Cosak. Jako simpatično mjesto, u dijelu Podgorice koji ne podseća na Podgoricu, već na neki Napulj (ako se čovijek dovoljno dobro potrudi). U pitanju je ulica Balšića 51 i drvored platana.

Odlučili smo se za pizzu, veliku Kaprićozu i pizzu sa najkreativnijim nazivom ikada ‘Čeri, Mocarela, Rukola’ Kaprićoza, standardno odlična, žargonski rečeno – „zicer narudžba“, najbolji dio kod nje je pelat koji dobijete uz nju i na njoj, koji podseća na pravi domaći paradajz sos, a ne na onu gadnu stvar zvanu kečap.

Ali pravi,mali pobednik ovog izleta u Picerija Cosak je Čeri Mocarela Rukola! Jeste, ima naziv kao da izgovarate napadački sastav Italije iz ’78, ali ukus je gospodski i iznenađjuje kao vokalne sposobnosti Majli Sajrus!

Rukola koja je jako svježa, Čeri paradajz takodje i zajedno čine sjajn napadački tim, odbranu igraju tanko tijesto i sjajan pelat koji smo pomenuli i što je najljepše od svega, cijeli taj „fudbaski tim“ sastojaka dobijate za tričavih 2E, dok je velika Kaprićoza 4,5E ali količina joj je tolika, da bi najela cijeli fudbalski tim.

Kad saberemo sve, dobijaju ulazak u Top 5 pizza u gradu. Idu i bonus poeni jer je idealna ako ne jedete meso, da ne kažem vegetarijanac.

Da ne zaboravimo da spomenemo i presimpatičan enterijer koji podseća malo na vrtić, ali ima sjajne slike redovnih mušterija okačene na svim zidovima pizzerije i izaziva taj osećaj tradicije.

Uskoro još preporuka iz Ćoška a do tad trk na ‘Mata Vilja Silva’ pizzu.

The DŽADŽ