Sezona protesta u Danilovgradu: Presmrđelo je? Il će tek?

Prije godinu dana mnogi su pričali da Danilovgrad mrtvijem snom spava i da ga ne dotiču nepravde koje su pogađale građane širom Crne Gore. Danas (ili već decenijama?) muka je (za)kucala na vrata Danilovgrađana pa je san prekinut, zasigurno najavljujući uzbudljivu jesen. Ako dozvole epidemiolozi?, ili je ipak muka veća od očekivanih restriktivnih mjera.

Više nije ni važno ko je na vlasti – neprijatni mirisi (ili oni budući), nemogućnost dolaska do svojih kuća zbog zaboravljenih saobraćajnih  priključaka, dnevna dvosatna dostupnost vode, prelili su ionako prepunu čašu.

Reaktivirane su cjelodnevne straže na Landži – građani ne žele postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda na meandru Landža, koji je savršen za gradski park i rekreativnu zonu. Najavljuje se korišćenje zakonskih mehanizama ali i radikalizacija protesta. Protiv Opštine il pak Vlade? Protiv sebe više ne žele.

Detalj sa prošlih protesta u Spužu

Dvije ipo decenije građani Spuža, tačnije Stologlava i Grba, ne mogu otvoriti prozore od kuća zbog neprijatnih mirisa koji stižu sa obližnje farme svinja. Nisu prezadovoljni ni što se ne mogu osvježiti na rijeci Zeti jer bez kožne infekcije, ili oboljenja, se ne mogu vratiti doma. Nisu sigurni ni žele li. Znaju šta ih čeka.

Mještani Tomaševića očekuju posjetu Ministara, žele saobraćajni priključak i pristup imanjima

Sa druge strane brda, mještani Tomaševića, sa ništa manje važnim pitanjima, planiraju radikalizaciju i blokiranje saobraćajnice (radova?). Pismo iz budućnosti navelo ih da juče blokiraju dio te saobraćajnice koja se rekonstruiše, najavljujući radikalizaciju protesta ukoliko se njihov zahtjev ne ispuni. Traže priključak.

U Martinićima, gdje je vječna rekonstrukcija puta (kad bi put vječan bio), priključci su problem. Doduše, oni za vodu. – Koju vodu, rekli bi mještani, kod joj dva sata dnevno imaju pristup. Stražare i oni, pored slavina, ne bi li ufatili vode u kante i sprali dan sa sebe.

„Na Grad“ jedni kače transparente, drugi grabe priliku da ih zapale – a onih, koji nam zapališe šume, ni na vidiku.

Presmrđelo je? Il će tek?