By 
Mona Gordon Vilson je rođena u Torontu 1894. godine. U istom gradu od 1909. godine pohađa – „Havergal Ladie’s College“. Za vrijeme studija, četiri godine provodi na praksi u američkom gradu Baltimoru, kao medicinski radnik, odnosno, bolničar.
Neposredno nakon diplomiranja, 1918. godine, priključila se Americkom Crvenom Krstu i odmah pošla u Francusku. Sa zadatkom da pomogne bolesnim i nemoćnim, Mona odlazi prvo u ruski grad u Sibiru – Vladivostok, gdje provodi više mjeseci. Potom odlazi u Albaniju, gdje se suočava sa humanitarnom tragedijom.
Mona u udaljenim planinama otvara ambulante i obilazi stanovništvo.
U Aprilu 1920. godine, Mona Wilson dolazi i u Crnu Goru i započinje misiju pomoći narodu širom države. Obilazi više hiljada siročadi, majki sa djecom… Pomogla je u osnivanju više ambulanti u Crnoj Gori, a za nas posebno važnu u Danilovgradu.
Osniva ambulante i u Nikšicu, Viprazaru, Kolašinu i Cetinju.
O svom boravku vodila je dnevnik, koji je poslužio kanadskom piscu Daglasu Baldvinu da o njoj napiše knjigu – „Ona se odazvala na svaki poziv“.
Kad bi se vratili pedeset godina nazad, u opštini Danilovgrad, nesuđenoj crnogorskoj prijestolnici, mogli bi smo čuti priče o mladoj bolničarki iz Kanade Moni Vilson, koja je u Misiji Američkog Crvenog Krsta boravila u ovom mjestu dvadesetih godina prošlog vijeka. Tada je Crna Gora bila raspolućena.
Mona Vilson je doputovala u Crnu Goru iz bolnice u Kotoru, zajedno sa Marionom Gordonom i Barbarom Mekleod. Uputila se u centar ACK u Virpazaru. Virpazar je bio malo selo u kojem je Mona prebrojala 23 kuće. Od ovog mjesta je zavisio cio region, gdje je bitisalo oko 10 hiljada ljudi. Čeljad su bila vrlo siromašna. Kuće su bile od dasaka i slame, prepune članova familije i životinja. Smrtnost je bila ogromna, skoro svuda je vladala tuberkuloza. U Virpazaru je postojao samo jedan doktor koji je bio vrlo necijenjen i naplaćivao je vrlo skupo svoje usluge. Mona je zajedno sa prevodiocem počela da obilazi i posjecuje okolna sela. Prilikom posjeta, Mona je nailazila na neviđeno gostoprimstvo u kućama. Posluživali su joj vino, sirovu pršutu, stelju, jaja, kavu, kozji sir.
Crveni Krst je bio prezadovoljan Moninom misijom, pa je u jednom izvještaju Šef Bolničarki za Crnu Goru, Sofija Nelson napisala: “ Ja sam ushićena rezulatima koje je ona postigla. Ona je dobrodošla u svaku kuću u selu. Čeljad traže o nje svaku moguću pomoć“.
Mona Vilson je 1921. godine prva osnovala i organizovala Centar za Majke u Crnoj Gori. U Centru je došla 31 majka da bi učile o zdravlju, higijeni i pravilnoj brizi o djeci. Toga dana, kada su se žene okupile u Centru, to je bio prvi put da su se žene tog okruga srele i upoznale.
Mona Vilson je napuštila Crnu Goru 1922. godine. Time i napušta Evropu. Italijanski Crveni Krst joj je dodijelio zlatnu Medalju. Ruska Organizacije Bijeli Rusi odlikovala je Ordenom Dana ( za pomoć Rusima u Raguši.)
Crna Gora joj nikad nije dodijelila nikakvo priznanje. O boravku bolničarke Mone Vilson, ne postoji ni jedan sačuvani podatak u Crnoj Gori. U pojedinijem mjestima Crne Gore sačuvale su se priče o Moninom boravku, kao i boravku drugih medicinskih radnika na područjima Crne Gore. Sa smrcu naših predaka, umrla je i priča o ovoj ženi u bijelom.
Comments